eTwinning projekt je odabran s ciljem isprobavanja interaktivnog i inovativnog načina rada, posebno korisnog u vrijeme nužnosti provođenja online nastave. Namjera je pred učenike postaviti nove izazove koji će im nužnost samostalnog istraživanja i proučavanja učiniti zanimljivom. Učenici istražuju usluge interneta i mogućnosti učenja u suradničkome online okruženju na zajedničkom projektu, pronalaze podatke i informacije, odabiru prikladne izvore informacija, u paru ili grupi uče slušati tuđe argumente i braniti vlastite zamisli.
Učenici upoznaju i isprobavaju razne online alate za: stvaranje prezentacija, oblikovanje plakata, stvaranje online provjera, izradu kratkih videozapisa. Učenici izlažu na mrežnom sastanku. Pošto su izlaganja vremenski ograničena, treba ih dobro uvježbati. Ovakav je način rada za većinu učenika prvo iskustvo ovakve vrste. Učenici trebaju prevladati tremu, tehničke probleme rješavati brzo i "u hodu", međusobno se povezati online aplikacijama radi brzog i uspješnog reagiranja.
Smatramo da je iskustvo javnog govorenja za učenike izrazito važno jer će njihov daljnji profesionalni put sigurno zahtijevati sposobnosti jasnog i slobodnog iznošenja svojih zamisli pred različitom publikom. Učenici u našim školama, nažalost, nisu previše često postavljeni u takvu ulogu, pa će im ovo iskustvo sigurno koristiti.
Projekt daje višestruku korist. Osim upoznavanja specifičnosti života osoba s posebnim potrebama, asistivne tehnologije i digitalnih sadržaja koji govore o prilagodbama određenim poteškoćama osoba s posebnim potrebama, razvija komunikacijske, društvene i IKT vještine. Omogućava razmjenu gledišta i iskustva što pridonosi razvoju empatije kod učenika.
Odabrali smo rad kroz eTwinning projekt jer je drugačiji od uobičajenog načina rada. Učenici rijetko imaju priliku raditi u grupama, osobito ako taj rad traje duže vrijeme i podrazumijeva izvršavanje niza raznih aktivnosti. Učenici nikada do sad nisu radili u grupama oblikovanim od učenika iz različitih škola što je odlično iskustvo jer omogućava međusobno upoznavanje učenika iz različitih vrsta škola i stvaranje trajnih poznanstava. Nastavnici rabeći ovakav način rada postaju mentori koji nadgledaju, savjetuju, upozoravaju, a glavna se odgovornost prebacuje na učenike. Radeći u grupi, učenici dobivaju povratne informacija koje im pomažu procijeniti vlastite sposobnosti, uložen trud i uspješnost. Kontinuiranim postupcima samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja učenici šalju poruku ostalima o tome kako se osjećaju i kako doživljavaju svoj i tuđi rad. Rezultati vrednovanja koriste kao korektiv i drugačije se doživljavaju u odnosu na vrednovanje koje vrši nastavnik.
Unatoč mogućnosti preslagivanja grupa, nijedna grupa preslagivanje nije tražila što smatramo pozitivnim. Učenici su bili vrlo tolerantni i strpljivi pri vrednovanju i opravdavali su one koji u pojedinoj aktivnosti nisu dali svoj maksimum jer su sa njima postigli dogovor da u sljedećim aktivnostima ulože više truda.
Naravno, ovakav bi način rada mogao imati i nedostatke ako bi projekt obuhvatio veći broj nemotiviranih, lijenih i nezainteresiranih učenika. Tada bi ostalim članovima grupe bilo vrlo teško odlučiti kako nastaviti dalje – raditi više ili odustati. Na sreću, takvih iskustava nismo imali iako bi i ona bila poučna i simulirala bi potencijalne situacije iz života u kojima se treba naučiti snaći.