Čitalačke navike učenika / Student reading habits

  • Logo Design by FlamingText.com


    REZULTATI ANKETNOG ISPITIVANJA 

    U ovom anketnom ispitivanju sudjelovalo je 430 ispitanika, učenika osnovnoškolske dobi.

     

    41,4% ispitanika odgovorilo je da jako voli čitati, 54,7% ispitanika nema jasan stav voli li ili ne voli čitati, a tek 4% ispitanika uopće ne voli čitati. Prema ovim odgovorima možemo zaključiti da djeca ove dobi još uvijek rado posežu za knjigom te je razvijanje motivacije za čitanjem vrlo važno kako bi jednoga dana postali aktivni čitači te naviku čitanja zadržali tijekom cijeloga života.

     

     

    Pozitivna činjenica je što je većina ispitanika navela da voli čitati (56,3%), dio ispitanika (30,5%) čita zato što ima školsku obvezu čitanja, a tek manji ali ne i zanemariv postotak (13,3%) čita samo zato što ih na to potiču roditelji.

     

     

    Iako živimo u doba digitalizacije većina ispitanika (73%) radije čita knjige nego sadržaje na internetu.

     

     

    Većina ispitanika (55,8%) smatra da je korisna obaveza čitanja u okviru literarnog kurikuluma (lektira) te dio ispitanika (33,7%) navodi da je takvo čitanje zabavno. Manji broj navodi da je takvo čitanje naporno i dosadno. Također je vidljivo da ispitanici najradije čitaju romane (28,4%), zatim stripove (17,9%) i kratke priče (17,2%). S obzirom da su u ispitivanju sudjelovali i učenici mlađe školske dobi, ne iznenađuje činjenica da se 10% ispitanika izjasnilo da voli čitati slikovnice te 9,8% da vole čitati pjesma. Manji broj ispitanika voli čitati igrokaze i informativne tekstove, a 5,3% ispitanika se izjasnilo da ne voli čitati ništa od navedenog.

     

     

    Najviše ispitanika najčešće čita kod kuće (78,8%) te u školi (17,2%). Od ostalih mjesta za čitanje navode: posvuda, na plaži, na igralištu, kod prijatelja, u dvorištu, u gradskoj knjižnici, kod bake… Zanimljiva činjenica je da većinu ispitanika privuče naslov knjige (50,5%) iako se iz naslova ne može jasno spoznati sadržaj književnog djela. Dio ispitanika najčešće čita prema preporuci (28,8%), a dijelu ispitanika (10%) važnu ulogu čini debljina književnog djela. Pretpostavljamo da su to oni ispitanici koji baš ne vole čitanje. Ostali ispitanici navode da biraju knjige prema autoru, sadržaju, izgledu, interesu, ilustracijama…

     

     

    Najmanje jednu knjigu mjesečno pročita 48,6% ispitanika, pretpostavljamo da se to odnosi na školsku lektiru. Dvije do tri knjige mjesečno pročita 30,2% ispitanika, a više od tri knjige mjesečno pročita 18,6% ispitanika. Tek 2,6% ispitanika navelo je da uopće ne čita. Sukladno ovim podacima veći dio ispitanika (63%) smatra da čita dovoljno, a trećina ispitanika (37%) smatra da ne čita dovoljno.

     

     

    Poticajno okruženje za čitanje ispitanici nalaze i u obitelji jer se većina ispitanika (78,1%) izjasnila da se čita u njihovoj obitelji. Sadržaji koje ispitanici navode da se čitaju u obitelji uglavnom se odnose na knjige (57,2%), novine (21,6%) te časopise (10,5%). Dio ispitanika (10,7%) navodi da se u njihovoj obitelji ništa ne čita.

     

     

    Najviše ispitanika koji su sudjelovali u ovom ispitivanju pohađa 3. razred osnovne škole 27,7%, sedmi razred 15,6% ispitanika, osmi razred 13,3% ispitanika, peti razred 11,6%, drugi razred 11,2%, šesti razred 10,5%, četvrti razred 9,5%. Najmanji broj ispitanika je iz prvog razreda osnovne škole (0,7%) ispitanika, što je i razumljivo jer učenici te dobi još nisu svladali vještinu čitanja i pisanja. Najviše ispitanika koji su sudjelovali u ovom istraživanju je iz Republike Hrvatske, dio ispitanika je iz Bosne i Hercegovine, a manji dio ispitanika se priključio i iz Republike Poljske.

     

     

    Na kraju možemo zaključiti da ipak većina ispitanika voli čitati te smatraju da je čitanje izrazito važno. Također je jasno da veliku ulogu u čitalačkim navikama ima školski literarni kurikulum (lektira) jer dosta ispitanika čita zato što mora kao dio školskih obveza te nema jasan stav voli li ili ne voli čitati. Ova anketa jasno pokazuje da je velika uloga učitelja u motivaciji učenika za čitanje. Učenicima bi trebalo ponuditi književna djela koja su im zanimljiva te pobuđuju njihovu književnu znatiželju. Također je jasno da samo kreativni pristupi obradi lektirnih naslova stvara čitalačke navike učenika te pobuđuje radost čitanja. Rezultati ovog anketnog ispitivanja upućuju nas na zaključak da trud i rad projektnih partnera u našem projektu Uz čitanje riječi rastu utire put ka izgradnji cjeloživotnih čitača.