1. radionica

" Razderano  srce"

Za prvu radionicu smo izabrali priču iz Unicefovog priručnika za prevenciju vršnjačkog nasilja - Razderano srce.

Za početak svi su učenici  trebali nacrtati srce  i u njemu sve što vole.

Nakon što su nacrtali u srce sve što vole, srce smo izrezali te je bilo vrijeme za priču.

 Dobili su uputu da svaki put kad čuju da dječaku netko govori nešto ružno,  rastrgaju dio srca   koje su napravili.

Nakon što smo završili s pričom  zaključili su da je puno ružnih riječi upućeno dječaku.

Sljedeći im je zadatak bio da pokušaju  spojiti razderane djelove  srca, te da se potrude da bude isto kao i na početku. 

Zaključili su da je to jako teško i da nikada neće biti kao prije. Pričali smo o tome kako ružne riječi i ružno ponašanje utječu na djecu i odrasle te kako svaka ružna riječ ili svaki ružni postupak ostavi trag na našem srcu i na srcu naših prijatelja iz razreda, škole, ulice, roditelja... te da se taj trag nikad ne može ispraviti ali da se može ublažiti uz pomoć pravih prijatelja, lijepih riječi te lijepog ponašanja jedni prema drugima.

Pričali smo o ružnim situacijama koje su se njima dogodile te kao su se osjećali kad su se našli u takvim situacijama te kako su riješili tu situaciju. Poslali su poruku dječaku iz priče.

Na kraju sata  radove smo  izložili na razrednom panou da nas uvijek podsjete na to da budemo dobri prijatelji.

2.radionica

Svi jednaki – svi različiti

3.12. Međunarodni dan invalida

 HUMANOST-  Što znači ta riječ? Od koje riječi je nastala? (human) Što znači human? (čovječan, ljudski, čovjekoljubiv)

Kada  i kako mi pokazujemo humanost?

Čitamo priču.

Može li netko biti zdrav u potpunosti, a zatim jednog dana postati osoba s invaliditetom? Kako?

Isplati li se imati takvog prijatelja? Može li se s njim/njom igrati? Što? 

Odgovor smo pronašli u priči  Z.Baloga  Prijatelj u invalidskim kolicima .

Pogledali smo i kratak film o paraolompijcima.

https://youtu.be/PUbZn-8VNP8

Hrvatski sportaši natječu se u različitim sportovima na Paraolimpijskim igrama te svojim sudjelovanjem predstavljaju našu domovinu u svijetu. Prvi put na Paraolimpijskim igrama sportaši iz Hrvatske nastupili su 1972. godine.

Saznali smoi imena naših najpoznatijih paraolompijaca i koji je njihov životni moto.

Barijere u životu su samo one u glavi koje si vi sami postavite. Sve se može proći, samo treba biti strpljiv, uporan, i treba vjerovati. – riječi su  našeg paraolimpijca Matije Sloupa.

Naučili smo:

Kroz naše  poruke poslali smo im podršku i okušali se u izradi loga za paraolompijske igre.

3. radionica

OSTVARI ONO ŠTO ŽELIŠ

Slušamo priču.. (Priča preuzeta iz Ready-to-Use Social Skills Lessons and Activities for Grades 7-12).

Branko je nastupao za školsku atletsku ligu. Uvijek je bio zadovoljan svojim rezultatima, ali je trener htio da pokuša trčati na 400 metara jer dugo nije vidio dobar rezultat u toj disciplini. Kazao mu je:

Ako budeš marljivo radio, možeš oboriti školski rekord na 400 metara.

Branko je trenirao svaki dan. Trčao je oko kuće, u parku. Stalno je pobjeđivao na svim školskim natjecanjima, ali ga je mučio taj školski rekord. Stalno je razmišljao o njemu. U svojim snovima znao bi čuti gromoglasni pljesak u trenutku obaranja rekorda. Kakav osjećaj!

Jednog dana Branko je kasno popodne otišao na školsku stazu. Bio je potpuno sam. Ponio je štopericu. Duboko udahnuo i polako ispustio zrak.

Nešto mu je govorilo:“ Ovo je taj dan!“ Pripremio se, pritisnuo štopericu i pojurio. Na cilju je ponovo pritisnuo dugme na štoperici.

Hoće li se usuditi pogledati na vrijeme? Na kraju je to učinio. Oborio je školski rekord za 7 sekundi! 7 sekundi! „

Razgovaramo o priči i iznosimo svoja mišljenja  I donosimo zaključak.

Važno je određivati ciljeve u životu jer se osjećamo bolje. Oni nas potiču na ostvarenje naših snova. Kada odredimo cilj, krenimo u njegovo ostvarenje.

ISTRAŽUJEMO PROBLEMSKE SITUACIJE .ODREĐUJEMO SVOJE CILJEVE.

4.radionica

9.2.- Dan sigurnosti na internetu

Slagalica

http://- https://www.bookwidgets.com/play/EB7JMEG

Razgovarali smo  o medijima (tiskanim i elektroničkim).

Kakva je razlika između medija i stvarnog svijeta?  Saznali smo iz Slikovnice o medijima koja je namijenjena najmlađima.

https://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/Slikovnica-o-medijima.pdf

Pogledali smo i kratak filmić i ponovili pravila kojih se moramo pridržavati prilikom uporabe interneta.Naučili smo što je i Netiketa.

https://youtu.be/1v-uZZrR_kc

Iskoristili smo i razredne tablete i  poslali učiteljici mail  služeći se pravilima korištenja elektroničkih medija.

Otkrili smo nešto i o sebi i koliko koristimo internet.

5.radionica

Zašto ponekad lažem  prijatelju?

Lažljiva sabljarka

U oceanu je živjela jedna sabljarka. Imala je neobičan hobi. Voljela je lagati. U početku su se sve ribe zainteresirale za njezine priče, ali nakon nekog vremena kad je rekla da je na svoju sablju jednim udarcem nataknula četiri plavetna kita i zatim ih progutala, razgnjevila je sve stanovnike mora koji nisu voljeli da ih bilo tko poteže za škrge. Od tada se nitko s njom nije htio družiti, a jadna je sabljarka dospjela na loš glas. – Ljubomorni su na moj uzbudljivi život - žalila se glasno sabljarka pokušavajući pronaći nekog novog naivca da mu istrese niz laži što ih je tog dana smislila. - Obećavam da ću prestati lagati tek kad susretnem većeg lažljivca od sebe. – obeća i tri put se okrene na površini. Prije nego što je sunce zašlo put joj je naglo presjekao atlantski losos. - Pazi kuda ideš! - bijesno mu dobaci sabljarka. - Što bi bilo da sam te zahvatila sabljom. Mogla sam te probosti. - Oprostite mi! Nisam vas vidio - uljudno se ispriča losos. -  Žurno sam se uputio prema američkim slatkim vodama jer mi je vrijeme za mriještenje. - Kakve su to gluposti!? – čudila se sabljarka. - Prvi put čujem da morska riba živi u rijeci. - Tako je. Takvi smo vam mi lososi. – objašnjavao je prijateljski losos. – Gluposti! - odmahivala je sabljarka sabljom. – Svatko u oceanu zna da slatke vode nisu za stanovnike oceana. To bi bilo kao da ti ja kažem da mogu hodati po kopnu kao čovjek ili, još bolje, letjeti zrakom kao ptica.

Atlantski losos nije želio odustati od svoje priče. A kako i bi kad je cijelo vrijeme govorio istinu?! Sabljarka nije znala da takve ribe uistinu postoje. Ali tek kad joj je on rekao da katkad mora plivati uzvodno kako bi prešao mnoštvo prepreka kao što su slapovi i vodopadi, sabljarka je pomislila kako joj je sugovornik potpuno lud ili je riječ o najboljem lašcu na cijelom planetu Zemlju. Bez riječi se okrenula i nestala u valu koji ju je tog trena zapljusnuo. Losos je nastavio put zbunjen jer nije navikao uvjeravati druge da govori istinu. Sabljarka je za to vrijeme, crvena u licu, proklinjala sve stanovnike oceana optužujući ih kako su joj upravo oni poslali lososa da bi je posramio svojim lažima. I od tada više nije izrekla ni jednu jedinu laž. Jer, kakva bi to sabljarka bila koja ne poštuje svoju riječ.

Razgovaramo i  analiziramo postupke likova iz priče.

Učenici:

-prepoznaju situacije u kojima sami ne poštuju pravilnu komunikaciju

-tumače osjećaje i razmišljanja tijekom, za prijatelja uvredljive komunikacije

-pokazuju privrženost načelima dostojanstva svake osobe

-pronalaze rješenja za situacije u kojima se krše njegova/njezina prava i prava drugih učenika

6.radionica

Postignuća i odgovornost za učenje

Sat smo započeli u veselom raspoloženju otpjevavši Ima jedan razred.

Slijedi razgovor o našem razredu i školi s ciljem osvješćivanja povezanosti osjećaja s uloženim trudom i postignućem.

Slušamo priču.

Došavši iz škole, Marko je sjeo na stolac. Bio je tužan.

Marko, jesi li dobro?- upita ga mama.

Marko je gleda pa spusti pogled, ali ništa ne govori. Suze mu potekoše niz lice. Majka ga pogleda, rukom mu nježno obriše suze i upita:

Želiš li mi ispričati što se dogodilo?

Danas nam je učiteljica pokazala ispit iz matematike koji smo pisali prije četiri dana. Ja sam jedini u razredu dobio dvojku. Znaš, ja mislim da mene učiteljica ne voli. Svi u razredu stalno dobivaju četvorke i petice.

Majka ga zagrli, primi toplo za ruku i reče:

Marko, ja se s tim ne slažem! Razgovarajmo da vidimo u čemu je problem. Razumiješ li ti pisano zbrajanje i oduzimanje?

Da!- odgovori Marko odmah.

Jesi li redovito pisao zadaće i učio za ispit? – upita mama.

Marko spusti pogled i zamuckujući odgovori:

Nee, baaaš!

Vidi Marko, dobio si dvojku jer se nisi trudio. Ti nisi vježbao, a druga djeca su vježbala. Budi sretan zbog  uspjeha svojih prijatelja iz razreda, ali se drugi put potrudi više.

Čuvši mamine riječi, Marko ustane i ode u svoju sobu. Dugo iz nje nije izlazio pa se majka zabrinula. Otvorila je vrata da pogleda što Marko radi. A Marko …

Slijedi razgovor o priči.

Zašto je Marko dobio dvojku? Kako se zbog toga osjećao? Kako se osjećala njegova mama? Što je Marko mislio zbog čega je dobio lošu ocjenu? Što je u razgovoru s mamom shvatio?

Slijedi razgovor i izvođenje zaključka.

7.radionica

Dobrota u nama i oko nas

Na početku  razgovaramo o ljepotama primanja i davanja.Ka da su sretniji kada primaju ili kada daju.?Učenici navode primjere  za davanje , primanje i osjećaje koji se u tim trenucima javljaju.

Slušamo priču  .

DRVO IMA SRCE

Bilo jednom jedno stablo i voljelo malog dječaka. Svakog bi dana dječak dolazio i skupljao lišće, spleo ga u krunu i igrao se kralja šume. Penjao se uz deblo, ljuljao na granama i jeo jabuke. Igrali bi se skrivača, kad bi se umorio zaspao bi u njegovu hladu. Volio je dječak stablo, jako ga je volio. I stablo je bilo sretno.

Prolazile su godine. Dječak je odrastao. Stablo je često bilo samo.

Jednog dana dođe dječak stablu, a ono mu reče:

- Dođi dječače, dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj se na mojim granama, najedi se jabuka, igraj se u mom hladu i budi sretan.

- Prevelik sam da se verem i igram – odgovori dječak. – Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati mnogo novaca. Možeš li mi ga ti dati?

- Žao mi je – odvrati stablo – ja novaca nemam. Imam samo lišće i jabuke. Uzmi moje jabuke, dječače, i prodaj ih u gradu. Tako ćeš zaraditi novac i biti sretan.

Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih. Stablo je bilo sretno.

Ali dječak dugo nije dolazio…i stablo je bilo tužno. A onda se jednog dana dječak vrati.

Stablo zadrhti od radosti i progovori: - Dođi dječače, uzveri se na moje deblo, proljuljaj se na mojim granama i budi sretan.

- Previše sam zaposlen da se verem po stablima – reče dječak. Želim kuću, da me čuva od hladnoće. Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća. Možeš li mi je ti dati?

- Nemam ja kuće – odgovori mu stablo. – Moja kuća je šuma, ali možeš odrezati moje grane i sagraditi kuću. Tada ćeš biti sretan.

I dječak odreže stablu grane te ih odnese da bi sagradio sebi kuću. I stablo je bilo sretno.

Ali dječak dugo, dugo nije dolazio. A kad se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.

- Dođi, dječače – prošaptalo je – dođi i poigraj se.

-Previše sam star i tužan za igru – odgovori dječak. – Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde. Možeš li mi je dati?

- Odsijeci moje deblo i sagradi lađu – reče mu stablo. – Moći ćeš otploviti daleko….i bit ćeš sretan.

I dječak posiječe deblo. Sagradi lađu i otplovi.

I stablo je bilo sretno. Ali ne istinski sretno.

Nakon mnogo vremena dječak se ponovno vrati.

- Oprosti mi, dječače – progovori stablo – više ti nemam što darovati. Jabuka više nemam.

- Zubi su mi preslabi za jabuke – odvrati dječak.

- Grana više nemam – nastavi drvo – ne možeš se više na njima ljuljati.

- Prestar sam da se ljuljam na granama – reče dječak.

- Debla više nemam – opet će stablo. – Ne možeš se penjati.

- Preumoran sam za penjanje – odgovori dječak.

- Žao mi je – uzdahne stablo. – Volio bih da ti mogu nešto dati….ali ničega nemam. Sad sam samo stari panj. Žao mi je….

- Više mi ne treba mnogo, samo mirno mjesto da sjednem i odmorim se. Vrlo sam umoran.

- Pa – progovori stablo protežući se uvis što je više moglo – znaš, za sjedenje i odmor i stari će panj biti dobar. Dođi, dječače, sjedni. Sjedni i odmori se.

Dječak tako i učini.

I stablo je bilo sretno.

                                            Shel Silverstein

Gledamo kratak film organizacije Care and share koji poručuje da se dobrota uvijek isplati. Potiče učenike na razmišljanje o ljepoti primanja i davanja.

https://www.youtube.com/watch?v=gvwqkyRkl4E

Razgovaramo o   likovima  iz filma. Bi li  postupili isto kao i čovjek u filmu? Zašto?

  Učenici navode primjere o  dobroti i dobrim djelima na temelju osobnog iskustva.

Odlučili smo praktično pokazati ljubav na djelu- davanje , a ne primanje..U dogovoru s roditeljima  prikupili smo novčana sredstva  i kupili školski pribor za prijatelje iz Petrinje čija škola je bila pogođena potresom.

Zahvaljujući  učitelju Bojanu Iličiću usposstavili smo kontakt i ostvarili zacrtani cilj.

Izmamili smo osmijeh na licima naših vršnjaka u Perinji.

8.radionica

CVIJET VRLINA

Znamo da je smijeh najbolji lijek za sve poteškoće . sat smo započeli pjesmom Smijeh nije grijeh.

Učenici  su dobili  zadatak izrezati cvjetove od  papira (sredinu cvijeta i 5 latica). U sredinu cvijeta upisuju svoje ime .Slijede zadatci za pisanje na latice: na jednu laticu (koja će biti gornja) upisati  dvije svoje osobine na koj u su ponosni, na sljedeću laticu upisati  2 stvari čime se bave  u slobodno vrijeme, na sljedeću laticu upisati  dvije stvari koje izuzetno vole, , na sljedeću 2 osobna cilja koja  su  nastojali  postići u ovoj školskoj godini, na posljednju laticu upisati  što su  postigli, na što su  ponosni .

Svaki učenik  čita   što je  napisao.   Učenici  izrezuju i  bojaju  listove na koje će napisati ono što ne vole, osobine na koje nisu ponosni.

Negativne osobine se s vremenom mogu pretvoriti u pozitivne.

Razgovaramo o stvarima na koje su ponosni, koje osobine  smatraju pozitivnima, a koje negativnima, koje su ciljeve postavili za ovu školsku godinu i kako će ih postići. Promatramo pozitivne i negativne osobine ostalih učenika i međusobno komentiramo (što bi mogli učiniti kako da negativne osobine postanu pozitivne...).

Cvijet predstavlja osobnu iskaznicu učenika koja se bazira samo na dobrim osobinama, mane odbacuje i s vremenom ih pretvara u vrline.