Nakon što smo se upoznali s projektom i odlučili sudjelovati, nestrpljivo smo čekali 100. dan u školi. Dan smo zamislili kao dan bez udžbenika i školskog zvona. 

100. dan započeo je izvlačenjem 1. kartice s privjeska na kojoj se nalazi zadatak te njegovim izvršavanjem.

Brzo smo prionuli poslu i dosta brzo to i riješili. Sjetili smo se svega i svačega: 

Slijedila je aktivnost u kojoj smo trebali prisjetiti se i napisati što nam je mama (pa tata i učiteljica) rekla 100 puta i što smo mi 100 puta rekli njima.

Uglavnom su nam govorili da budemo dobri, pažljivi, marljivi, da nas vole, da možemo bolje... a mi njima da želimo igru, zagrljaj, dobru ocjenu, da ih volimo...

Iduća aktivnost bila je na plakat zapisati riječi koje u sebi sadržavaju riječ STO. Počeli smo munjevito tako da se napravio i red za zapisivanje. Do pola puta išlo nam je odlično, no tad nam je ponestalo ideja. Ipak kroz dan smo, malo po malo, popunili našu listu. 

Bilo je tu zaista svega: stol, jastog, Kustošija, stopalo, stožac, restoran...

U narednoj aktivnost imali smo zadatak bacati novčić 100 puta te zabilježiti je li se okrenuo na pismo ili glavu. Prije bacanja procijenili smo hoće li više puta pasti na pismo ili glavu, a na kraju smo uporedili svoju procjenu sa stvarnim stanjem. Novčići su jako nestašni pa ih je bilo po cijeloj učionici. Iako zabavan, zadatak nam nije bio lak kao što smo očekivali. 

U posljednjoj aktivnosti trebali smo si izraditi krune. Svaka kruna osim broja 100. trebala je sadržavati 10 traka s nizom od 10 geometrijskih likova (na svakoj traki). Krune smo izrađivali od kolaž papira i osim zadanog broja traka i geometrijskih likova, smjeli smo raditi kako želimo. Mislili smo da tu nema puno posla, ali prevarili smo se. 

Ipak, brze i marljive glave brzo su se okrunile. 

Posljednja aktivnost bila je igra Tko će 1. do 100?

Igra se tako da svaki učenik baca igraću kocku. Na svom listiću treba obojati onoliko kvadrata koliki je broj dobiven na kocki. Pobjednik je učenik koji prvi oboji svih 100 kvadrata. 

Neki su jako brzo došli blizu kraja, ali tek tada je nastao problem jer za pobjedu treba dobiti točan broj koji daje 100, a kocka baš neće pa neće okrenuti se kako treba. 

Tijekom dana, u učionici oglašavao se razredni alarm koji je u nepravilnim razmacima označavao da je vrijeme za aktivnost na privjesku (s kojim smo i započeli današnji dan). Neke od aktivnosti su nam se svidjele više, a neke manje, ali svi smo nestrpljivo čekali zvuk alarma kako bi saznali što nas očekuje. 

Zadatci su bili raznoliki pa smo: pljeskali, poskakivali, smišljali zadatke i zbrajali do 100, pisali pisanim slovima...

Kako je sve prošlo, možda najbolje govori pitanje:

"Učiteljice, možemo li ovako imati i 101. dan?"

Drugi dan, kad su nam se dojmovi malo slegli, proveli smo evaluaciju projekta koristeći alat Google forms. Ovo je naša anketa:

https://forms.gle/uEvHDmAWMqYVCfVQA

Učenici su je pojedinačno ispunjavali, a ovo su rezultati:

Sudeći po njima i sljedeće godine ćemo sudjelovati u ovakvom projektu.