Naš češki dnevnik

( Navsi 9. do 13. svibnja 2016.)

 

Nedjelja, 8. svibnja 2016.

 

Svanulo je sunčano nedjeljno jutro, ali nitko od nas nije spavao od uzbuđenja i putne groznice. Pripreme za Drugu mobilnost u Češku Republiku praktički su trajale od kada se prva ekipa puna dojmova vratila iz Rumunjske s Prve mobilnosti. Sada smo na redu bili mi: Ema, Manda, Doroteja, Luka Fran, Vinko, profesorica Horvat i opet profesorica Kujundžić koja put u Češku ne bi propustila ni pod koju cijenu :-).  U pratnji roditelja svi smo se našli na Glavnom kolodvoru i jedva čekali ukrcatise u vlak. Završno fotografiranje, zagrljaji s roditeljima i krećemo u novu avanturu. Vlak je bio moderan, pravi europski. Vrijeme smo kratili razgovorima, ponavljanjem svega onoga čime ćemo se predstaviti domaćinima i ostalim partnerima i ručkom. Ručak u vagon restoranu bio je neprocjenjivo iskustvo, a juha od graška također. Nakon 6 sati vožnje stigli smo u Beč, malo predahnuli i ukrcali se u vak za Prag, ali mi smo trebali izaći u Češkoj Trebovi.  Nakon tri sata vožnje iskrcali smo se u Češkoj Trebovi, ali vlak za Navsi je kasnio u dolasku pa smo krenuli u razgled tog češkog gradića. Nakon sat vremena nastavili smo put u Navsi, a tamo su nas čekali radosni domaćini, učenici i njihovi roditelji , ravnatelj škole Vladimir i profesorica Kristina. Oprostili smo se s našim profesoricama i krenuli s novim prijateljima njihovim kućama. Putovanje je bilo puno doživljaja i pomalo smo svi bili umorni, a sutra počinje naš radni tjedan :-).

Ponedjeljak, 9. svibnja 2016.

Ujutro u 8 sati svi smo se našli u školi. U blagovaoni je bio program dobrodošlice koji su vodili ravnatelj Vladimir i profesorica Kristina, a pozdravila nas je i poželjela nam dobrodošlicu i načelnica mjesta. Prvi su se predstavili naši domaćini, a nakon njih je predstavljanje krenulo abecednim redom tako da smo mi bili drugi na redu. Pomogle su nam profesorice koje su držale uže na koje smo vješali svoje najdraže fotografije koje nas najbolje opisuju. Kad je završilo predstavljanje krenuli smo na radionice na kojima smo izrađivali igračke od vune, memo kartice, mijesili tijesto i pekli kolače. U pauzi smo snimili i filmić o nošnji, lončariji i drvenim predmetima. U blagovaonici škole imali smo tradicionalni češki ručak, a nakon toga bila je radionica plesa. Dan smo završili u razgledavanju Jablunkova na koje su nas poveli ravnatelj i profesorica Kristina. Svatko je dobio zadatak ispitivati mještane o životu u gradu. Prvi dan je bio vrlo dinamičan, ali svi smo bili jako zadovoljni, a počele su se javljati i prve simpatije.

Utorak, 10. Svibnja

Znadete li gdje ptičice pjevaju najljepše i šume su najzelenije? Otkrit ćemo vam kako možete pronaći to mjesto.
U današnju avanturu smo krenuli iz sela Dolna Lomna gdje nam je načelnica Pavlinova poželjela dobrodošlici i nakon tradicionalnog doručka otišli smo na farmu i vidjeli domaće životinje i kako se pravi sir na tradicionalni način. 
Vinku se najviše svidjelo planinarenje kroz šumu planine Kotava. Posjetili smo muzej u prvoj javnoj školi. Naša užina su bile izvrsne tradicionalne palačinke.
Naša sljedeća stanica bilo je područje Matice Slezka gdje nam je načelnica Kantorova ispričala sve o muzičkim festivalima i filmovima koji su snimani u ovoj regiji.
U planinama Beskidi, u selu Hrčava, Luki se najviše svidjela najmanja škola u Češkoj.
Emi se najviše svidjela Tromeđa Češke, Poljske i Slovačke. Načelnik Stanjo predstavio je turistički potencijal Tromeđe.
Naši Erasmus domaćini pomogli su nam zapaliti vatru i ispeći kobasice.
Neobičan prekrasan dan u prirodi smo završili foto natjecanjem. Ta aktivnost najviše se svidjela Mandi i Doroteji.
Predlažemo vam posjetite mjesta na kojima su šume najljepše u Češkoj.
 

Srijeda, 11. svibnja 2016.

Današnji dan je bio jako uzbudljiv za sve nas. Ujutro smo krenuli u Trojanovice, a tamo smo se žičarom uspeli na preko 1000 metara  visine i pješice krenuli u Pustevny. Neki od nas nisu imali pojma da imaju strah od visine, ali  preživjeli su.  Zajednički smo se fotografirali ispred spomenika Radehostu  ( bogu piva koji to zapravo nije, ali tako se zove najpoznatije pivo u ovom kraju Češke ) i nastavili planinariti do crkvice sv. Ćirila i Metoda. Današnja planinarska avantura bila je duga 4500 km. Umorni smo se smjestili u restoran Koliba i ručali češke specijalitete: knedlike, kiselo zelje i meso, njam. Nakon ručka uputili smo se u Rožnov pod Radohoštem gdje smo posjetili valašski muzej, drveni grad i mlinsku dolinu. Ljubazna kustosica muzeja nam je objasnila sve o životu ovog muzeja na otvorenom i drvenoj arhitekturi loklaliteta. Umorni smo se vratili u Navsi gdje smo se svi zajedno družili s našim domaćinima.

Četrvrak, 12. svibnja 2016.

 

U današnji avanturu krenuli smo vlakom, naime, svi smo se našli na željezničkoj stanici Navsi i vlakom krenuli u Ostravu, inače treći grad po veličini u Češkoj Republici. Najprije smo obišli rudnik u blizini grada, bilo nam je pomalo zastrašujuće spustiti se u rudarsku jamu na dubini od 622 metra jer to nitko od nas nije nikada doživio, ali bilo je neopisivo. Vodič nam je ispričao kako se radilo u rudniku, da su nekada konji ovdje pod zemljom vukli kola, ali onda je zabranjeno da poslove u rudniku obavljaju žene i konji. Nakon rudarskog okna posjetili smo i muzej, a onda smo imali radionice na kojima smo trebali nacrtati ono što je za našu zemlju karakteristično, to su trebali napraviti svi timovi. Među našim znamenitistima našle su se palme, more i brodovi, pa je to malo izgledalo kao da dolazimo s Havaja kako su naše profesorice rekle :-). Za vrijeme ručka profesorica Hana iz škole iz Ostrave i profesorica Kristina organizirale su malu proslavu rođendana za Luku Frana i Malinu iz Rumunjske, naime, njima je danas rođendan.  Uz Jugi jo karte koje su naše drage profesorice Ivana  i Tanja nosile iz Zagreba Luka Fran je dobio tortu i prskalicu kao i Malina i svi smo im pjevali Happy birthday.  Poslije podne je bilo najzabavnije jer smo ga proveli u Zoološkom vrtu. Tamo su timovi imali zadatke, ali i dovoljno slobodnog vremena za razgledavanje i vlastite sadržaje. Dan je bio savršen samo nam je malo nedostajalo vremena da više razgledamo  Ostravu.

Petak, 13. svibnja 2016.

Nažalost, došao je i posljednji dan našeg boravka u Češkoj. Danas smo bili na nastavi s našim domaćinima, a nakon nastave s ravnateljem i svim profesorima iz tima krenuli smo u šetnju po Navsi. Vidjeli smo i televiziju na željezničkoj postaji gdje škola emitira svoj program pa svi ljudi koji se ovdje zateknu mogu vidjeti što se u školi događa. U pauzi smo snimili i film o mobilnosti u Češkoj koji će biti prikazan na češkoj nacionalnoj televiziji. Naš zadatak je bio govoriti o drugom danu u Češkoj. Ema je govorila na engleskom jeziku,a Doroteja na hrvatskom. Nakon ručka smo uspoređivali anketne upitnike vezane za naš projekt, ispunjavali evaluacijske listiće.

Poslije podne škola domaćin, roditelji i mještni Navsi priredili su u društvenom domu kulturno-umjetnički program i zakusku za sve sudionike. Ravnatelj Vladimir se zahvalio svim sudionicima na prekrasnom tjednu u Češkoj, a sve nas je pozdravila i načelnica mjesta. Još nam je jedna večer ostala za druženje s domaćinima.

 

Subota, 14. svibnja 2016.

 

Došao je i dan rastanka, svi smo se našli na željezničkoj stanici:  došao je ravnatelj, profesorica Kristina, roditelji učenika, uslijedilo je fotografiranje, suze, zagrljaji, pozivi u Hrvatsku na ljetovanje, a Mandi i profesorici Ivani se nekako i nije išlo. Ravnatelj je obećao da će osnovati internacionalni razred i ostaviti ih u Češkoj :-). No, vlak je stigao i mi smo se morali ukrcati....

U Beču smo presjeli u vlak za Zagreb gdje su nas oko 23 sata čekali uzbuđeni i radoznali roditelji.

Hvala Češka, hvala Navsi, hvala svima koji su nam omogućili ovo prkrasno iskustvo.... Do nekog novog susreta pozdravljaju vas:  Ema, Doroteja, Manda, Luka Fran, Vinko, Ivana i Tanja.

 

Tekst uredila i preradila: Ivana Kujundžić, prof.

Dnenik vodili: Ema Barišić 7.a, Manda Martić 7.a, Luka Fran Kovačević 7.a, Doroteja Noršić 7.b,

                              Vinko Đurić 7.b