RAB

  • Uređuje Aleksandra Brmbota

     Made with Padlet

    2.g razred opće gimnazije Rab

    O gradu Rabu

    Zbog svog položaja u podnožju Velebita i brda Kamenjaka otok Rab je zaštićen od hladnih i olujnih vjetrova. Izgledom brdo Kamenjak sa svoje ogoljele, velebitskom kanalu i jadranskoj magistrali okrenute strane može prevariti, ali je on prava blagodat za otok - zimi ga štiti od hladnih i olujnih udara bure, te je općenito zaslužan za blagu klimu na otoku. Zahvaljujući raskošnoj vegetaciji, ponajviše ali zbog svoje sunčane i razvedene obale, plavetnila bistrog mora, zavodljivih prirodnih ljepota i tisućljetne kulture, otok Rab je oduvijek nudio nešto posebno svojim posjetiteljima. Stoga su gradski oci daleke 1889. god. otok Rab proglasili turističkim i lječilišnim mjestom. S početkom ovog stoljeća Rab je imao sve više posjetitelja, turizam se naglo razvijao, iz dana u dan se povećavao broj zaljubljenika koji su ovamo dolazili u potrazi za odmorom. Procvat turizma uslijedio je između dva svjetska rata, kada je na Rabu 1936. god. boravio i engleski kralj Edward VIII. sa suprugom. Engleski se bračni par te godine zasigurno ubrajao u najuglednije naturiste na Rabu. Samo dvije godine prije toga, s otvaranjem prve javne naturističke plaže, zvanično je otpočeo naturizam na otoku. Mnogobrojni ugledni kulturni povjesničari vrlo rano su otkrili kulturno naslijeđe Raba. Prvi hrvatski kulturni povjesničar, pisac Ivan Kukuljević Sakcinski, opisao je (1856. god.) grad Rab povjesno bogatim, te izrazio svoju želju za ponovnim posjetom. Engleski arhitekt T. G. Jackson (1887. god.) ustvrdio je ono što i mnogi prije i poslije njega: “čudnovatni srednjo-vjekovni grad, nalik reminiscencji a ne zbilji . . . od svih dalmatinskih gradova po mom ukusu najljepši”.Cjelokupnost srednjo-vjekovnog grada Raba je možda i dragocjenija od mnogobrojnih pojedinačnih spomenika. Mnogobrojne gotične i renesansne palače uglednih patricija, spomenici crkvenog i svjetovnog života tvore posebnost Raba.Ove stare građevine, niz vrijednih portala, bogato ukrašenih balkona, lijepih prozora i značajnih natpisa iz različitih epoha čine jedinstveni ambijent, savršenost, pitoresknu svojstvenost koja će oduševiti svakog posjetitelja.Rab je najsjeverniji otok hrvatskog primorja s mediteranskom vegetacijom. Ponosni na raskošnu vegetaciju, na stoljetni park Komrčar sa svojim pinijama, božikovinama, agavama . . . i na vrijednog nadšumara kojem su podigli spomenik baš kao što je prorekao oduševljeni putopisac. Čini se da je otok svoje ime dobio zbog šumovitosti. Starinski nazivi Arva, Arba, Arbia ili Arbitana, na talijanskom Arbe i hrvatskom Rab, potječu od ilirskog Arb, što znači taman, zelen, šumovit. Jedan od najljepših i najšumovitih predjela je Suha Punta i rt Kalifront. Nasuprot tome je sjeveroistočni dio otoka Raba, onaj okrenut kopnu i Velebitu, krševit, potpuno ogoljel, surov i doima se poput pejsaža sa mjeseca. Prvi i najveći srednjovjekovni ljetni festival u Hrvatskoj, Rabska fjera, temelji se na tradiciji započetoj 21. srpnja 1364. kada je rapsko gradsko vijeće odlučilo odati počast kralju Ljudevitu Velikom koji je Rab oslobodio mletačke vlasti. Taj se dan posvećuje i sv. Kristoforu, svecu zaštitniku grada Raba. Fjera je u prošlosti trajala 14 dana, kada je stanovništvo otoka slavilo moći sveca kojemu se pripisuje zasluga za spašavanje grada od uništenja. 

    Tijekom Fjere cijeli se grad vraća u prošlost. Mali obrtnički dućani i zanatske radionice izlaze na gradske ulice, nudeći posjetiteljima jedinstvenu priliku da na licu mjesta vide kako se na tradicionalni način izrađuje pojas za hlače ili mirisna pomada, ili pak ukrašava kosa sićušnim cvjetićima, baš kao u srednjem vijeku. Zrakom se širi miris svježe prženih šulčića, dok na plaži niče cijelo ribarsko naselje izgrađeno u potpunosti tradicionalnim alatima, čak i igračke za djecu. Ulice odzvanjaju pjesmom i glazbom dok se prolaznicima nude tuna, fritule, sir i vino.

     

    O našoj školi

    SŠ Markantuna de Dominisa Rab                                                                                                       Pripremio: Leon Katalinić