1. Tko smo mi?

Mi smo veseli četvrtaši iz OŠ don Lovre Katića, Solin. U razredu nas je 24. Naša učiteljica je Ivana Sedlar. Velimo se budućoj suradnji i upoznavanju naše županije. Šaljemo vam lijepe pozdrave iz Solina, najmlađeg grada u Republici Hrvatskoj!

VIMEO:      https://vimeo.com/367714432

2. O našoj školi...

Predstavili smo svoj grad prijateljima iz drugih županija izradivši razglednice našeg Solina.

Naša škola nosi ime  poznatog Solinjanina don Lovre Katića.

Lovre Katić rodio se u Solinu 1887. godine. Poslije osnovnog školovanja u Solinu pohađao je Klasičnu gimnaziju u Splitu, a onda bogosloviju u Zadru. Neko vrijeme je bio župnik u Čaporicama kod Trilja.
Godine 1912. upisao je na Zagrebačkom sveučilištu fiziku, matematiku i prirodopis, ali kako nije dobio dopuštenje za studij od nadležnih crkvenih vlasti, vraća se u svoju župu.
Ipak, godine 1919. odlazi ponovo u Zagreb gdje na Filozofskom fakultetu upisuje studij hrvatskoga jezika i književnosti te povijesti.
 Poslije diplomiranja radio je na državnim gimnazijama u Sinju, Kninu i Splitu. Doktorirao je 1933. godine.
Znanstveni rad don Lovre Katića obuhvaća nekoliko znanstvenih područja: povijest, povijesnu topografiju, arheologiju, povijest umjetnosti te književnost. Najveća je zasluga don Lovre Katića što je svojim popularno pisanim radovima znao pridobiti čitateljstvo.
Don Lovre Katić ostavio nam je veliki broj rasprava i knjiga povijesnog karaktera, a od književnih djela spominjemo „Kraljicu Jelenu“ i „Ubavo selo“; napisao je također mnoge pripovijesti i crtice.

Od Katićevih djela, nepobitna je vrijednost sigurno dvojaka: ona prva, znanstvena te druga, ali ne manje bitna, prosvjetiteljska. To je onaj oblik angažiranja koji se u visokim intelektualnim krugovima slabo cijeni, premda mu je opća korist nemjerljiva. Ta se djelatnost  u Katića dopunjuje s njegovim literarnim radom. Kad je riječ o don Lovri Katiću, onda su jedno i drugo vrline čovjeka koji je sav svoj život posvetio crkvi, znanosti i svome hrvatskome narodu.
 I danas se Solinjani sjećaju njegovih nedjeljnih propovijedi u kojima je iznosio razne zanimljive crtice iz prošlosti starohrvatskog Solina. Na taj način upoznao je Solinjane s baštinom i tako razvijao ljubav i kod mladih i kod starijih, osobito prema Gospi i kraljici Jeleni.
Umro je 1961. godine. Međutim, ovaj učeni čovjek svojim govorom i riječju osigurao je naše poštovanje i osjećaj da ćemo ga sresti u šetnji njegovim i našim Solinom.

3. Naša lokacija na google mapi:

https://goo.gl/maps/rm4LnnYqLdfWggma7

4.Grad Solin

Spot o našem gradu:

https://www.youtube.com/watch?v=BeObFSXUUdQ&feature=youtu.be&fbclid=IwAR3I1LI1JYfF52v_G7UoOc5HyTB9YY5sKTnEBSdRscL5NCdjWpMly0wzauo

Ovaj čarobni gradić smjestio se u središnjem dijelu Dalmacije, u zagrljaju planina Kozjaka i Mosora. Njegovu bisernu ljepotu svakodnevno oplahuje bistri tok rijeke Jadro koja neumorno svojom mirnoćom kupa obalu uz koju protječe. Grad je podijeljen na osam manjih kotareva Kučine, Mravince, Centar, Priko Vode, Rupotine, Ničevići, Vranjic i Sveti Kajo. Već nekoliko godina grad krasi status populacijski najmlađeg grada u Republici Hrvatskoj. Grad Solin ima status " Grad prijatelj djece".

5.Rijeka Jadro

Jadro - mala rijeka koja život znači

Rijeka Jadro izvire u podnožju Mosora na 35 metara nadmorske visine, a ulijeva se u solinski zaljev nakon 4,5 km dugog toka. Svojim kratkim tokom oplođuje i donosi život ovom kraju, napajujući osim Solina, grad Split, Kaštela, Trogir i okolnih mjesta. U Solinu rijeku Jadro zovu „Solinska Rika" , a zbog njena značaja i događaja iz starohrvatske povijesti, često se naziva i "hrvatskim Jordanom".

Zbog života i razvoja endemske podvrste Mekousne pastrve, gornji tok rijeke proglašen je 1984. godine posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina tog ihtiološkog rezervata je cca 78 000 m2, a predstavlja vodotok rijeke Jadro od izvora do Uvodića mosta.

Za vrijednosti rijeke Jadro znali su i davni narodi. Još su stari Iliri gradili kuće pokraj njezina korita i pili vodu kakve na daleko nije bilo. Krijepila ih je kad su odlazili u ratove protiv Rimljana, a Rimljani su zahvaljujući njezinoj vodi sagradili najveći grad na ovoj strani Jadranskog mora.

Mekousna pastrva

U Jadru  živi endemska pastrva u Solinu zvana solinka. Ova rijetka podvrsta mekousne pastrve odlikuje se nizom morfoloških obilježja: usta su joj mala i mesnata, njuška je zaobljena, gornjovilične kosti su kratke i široke; na tijelu su crne pjege nepravilna oblika i raspoređene su uglavnom s bočne strane, i to od glave do kraja leđne peraje. Crvene pjege su rjeđe, ali su veće i često se protežu po čitavu tijelu. Peraje nisu pigmentirane, osim leđne na kojoj su tragovi crvenih i crnih točaka. Solinka je na popisu Crvene knjige ugroženih slatkovodnih ribljih vrsta prema kriterijima Svjetske udruge za zaštitu prirode i prirodnog bogatstva i Crvene knjige slatkovodnih riba Hrvatske.

Grad Solin - Gospina livada - poentilizam kroz likovno oko učenika 4.razreda

6.Dan grada Solina i blagdan Male Gospe

Proslava Dana grada i blagdana Male Gospe, zaštitnice grada, održava se 8. rujna svake godine, i sastoji se od bogatog vjerskog, zabavnog i sportskog programa te tradicionalnog sajma.

 Ovo prasvetište na Gospinu Otoku, ima veliku važnost za vjeru hrvatskog naroda.

 Ovdje smo prije mnogo stoljeća poliveni čistom vodom rijeke Jadra i snagom Duha Svetoga po krštenju preporođeni, postali članovi velike obitelji Katoličke Crkve. Tada smo ujedno ušli u krug europske kršćanske zajednice, gdje je po Isusu Kristu – čovjek stavljen u središte kulture i civilizacije. Na ovaj naš kršćanski identitet trebao bi nas podsjetiti i svaki današnji korak kojeg napravimo kroz vrijeme.

U ovom je  prasvetištu prva crkva u Hrvata sagrađena na čast blažene Djevice Marije, kojoj su se sačuvali samo temelji. Budući da se desetljećima razmišlja o izgradnji crkve, a danas je to još potrebnije jer sadašnje stanje ne zadovoljava ni potrebe same župe Gospe od Otoka.

U tijeku je izgradanja nove bazilike koja bi trebala ispuniti potrebe samih župljana.

7. Salona

Iz neksadašnje stare Salone razvio se moderni gradić Solin.

Šest kilometara sjeverno od Splita u današnjem Solinu nalaze se ostaci antičkog grada Salone, metropole rimske provincije Dalmacije. Povoljan zemljopisni položaj na sredini istočne jadranske obale i smještaj u dnu dobro zaštićenog Kaštelanskog zaljeva, uz deltu rijeke Salon (danas Jadro) te dobra cestovna povezanost s unutrašnjosti preko kliškog prijevoja uvjetovali su brz i nesmetan razvoj grada.

   GAŠPINA MLINICA

       Gašpina je mlinica jedna od rijetkih još sačuvanih mlinica na rijeci Jadro. Građena je početkom 18.st. Sastoji se od četiri kamene zgrade. U svakoj od zgrada se nalazilo nekoliko mlinova. Danas su obnovljena tek dva mlina. Vrata i prozori su na zapadnoj strani i na glavnim ulaznim vratima je stara antička stela. Voda se usmjerava do mlinskih vretena. Nekad je mlinarstvo bilo unosan posao.

GOSPIN OTOK

U prvoj polovici 10stoljeća,kraljica Jelena je podigla i obdarila dvije crkve ,jednu posvećenu Gospi drugu Sv. Stjepanu .Otok je mjesto velikih slavlja. Proslavljajući tisućitu obljetnicu Jeleninih crkvi ,sto tisuća vjernika hodočastilo je GOSPI OD OTOKA. Solinjani su imali čast susresti se s papom Ivanom Pavlom Drugim 1998.

CRKVA GOSPE OD OTOKA

• U drugoj polovini 10. stoljeća hrvatska kraljica Jelena (Helena), žena kralja Mihaela Krešimira Drugoga i majka Stjepana Držislava, na Otoku je podigla i obdarila dvije crkve: jednu posvećenu Gospi, a drugu svetome Stjepanu.
• Moguće je da su na Otoku zatekli zidove srednjovjekovne crkve i koristili ih za dogradnju svoje crkve, posvećene Gospi, sredinom 17. stoljeća.
• Izgorjela je u požaru u noći između 21. i 22. travnja 1875.Već sljedeće godine, po nacrtu splitskoga arhitekta Emila Vecchiettija, započela je gradnja nove crkve s klasicističkim obilježjima.
• Dovršena je i blagoslovljena 1. rujna 1878., a posvećena 22. lipnja 1900. U sljedećim godinama na Otoku je izgrađen zvonik i župna kuća.
• Otok je bio mjestom velikih slavlja.
• Solinjani su imali posebnu čast susresti se s papom Ivanom Pavlom Drugim na Gospinu otoku 4. listopada 1998.

Amfiteatar

Na sjeverozapadnome kraju salonitanskoga gradskoga područja sagrađen je amfiteatar koji je najvjerojatnije bio u potpunosti dovršen u drugoj polovini 2. stoljeća poslije Krista. Njegovi su ostaci relativno dobro sačuvani. Po uzoru na Coloseum u glavnom gradu Rimu, amfiteatar je tada bogato ukrašen.

Pretpostavlja se da je mogao primiti oko petnaestak tisuća posjetitelja, a bio je razdijeljen u tri pojasa: dva donja bila su predviđena za sjedenje, a treći za stajanje.

Amfiteatar je nadživio propast Salone u 7. stoljeću, nakon čega je svjesno i sustavno uništavan. Služio je kao kamenolom te je postupno propadao. Konačno su ga porušili Mlečani u 17. stoljeću strahujući da bi Turcima mogao poslužiti kao zaklon.

U neposrednoj blizini amfiteatra, s juga, bilo je groblje poginulih gladijatora koji su se borili u areni. Iz pogrebnih natpisa doznaju se  njihova imena, porijeklo, domovina i borilačka specijalnost.

8.Narodni običaji

Božićno vrijeme započinje prvom nedjeljom adventa (došašća) i traje četiri tjedna. I po izvanjskim znacima - posebno u vrijeme prije Drugoga svjetskog rata -  moglo se razaznati da je to vrijeme radosnoga iščekivanja. Već dva tjedna prije blagdana proslavilo je Božiću. Tako su, naime, Solinjani nazivali posebni način zvonjave kojom su se triput na dan - ujutro, u podne i navečer - najavljivali veliki blagdani: zvona su najprije slavila, pa zvonila i potom opet slavila. Na Badnjak su domaćice spravljale fritule i bakalar, a djeca pripremala božićno drvce. Najčešće je to bio crnobor ili smrič, a kitili su ga skromnim ručno izrađenim ukrasima - bojenim češerima, kutijicama omotanim šarenim papirom i slično. Pod borom su bile jaslice - betlem - s figurama od kartona, a kasnije od gipsa. Štalica je pravljena od sige, posebnoga pjeskovitog kamena kakvoga se nalazi na prostoru Salone i pored rijeke, a livada po kojoj su naslagane ovčice i pastiri pravljena je od travice (mahovine) ili od listova bršljana. Glava obitelji u kuću je unio badnjak - dvije cjepanice - i položio ih ukriž na ognjište i potpalio. Uslijedila je molitva, a potom večera. Poslije večere zaorila se pjesma U se vrime godišća. Ponoćki nije bilo do godine 1964. U ponoć su zaslavila zvona Gospe od Otoka, zafišćale tvorničke sirene, zatrubile brodske, zapucali tondini, pjevale sebožićne pjesme. Djeca su pod kušine stavljala bičve na kanete u kojima će ujutro naći poklone - na konopac nanizane suhe smokve i orahe ponekad ukrašene raznobojnim trakama.

Na Božić je služba Božja u crkvi Gospe od Otoka započinjala u 3,30 sati Velikim oficijem koji su pjevali crkveni pjevači. Oko 5,30 sati započinjala je sveta misa zornica. Druga sveta misa bila je u 10 sati. Crkva je bila posebno ukrašena. U njoj su bili borovi, a voštanice su svijetlile na oltarima - glavnom, Gospinom i sv. Ante - na čokama (svijećnjacima koji su visjeli sa stropa), te na zidovima. Uz južna crkvena vrata bio je betlem.

9. JELOVNICI NAŠIH STARIH

A što su jeli stanovnici Salone?

Saznali smo : 

-kruh namočen u vodu ili vino,

-ponekad su po kruhu posipali grožđice,

- sir, masline i žitarice

- svježu ribu, meso, voće, povrće i med,

- šećer nisu poznavali.

9. Poznate osobe grada Solina

DON FRANE BULIĆ                                                                               

Spada u naše najistaknutije predstavnike klasične, kršćanske i hrvatske arheologije. U svijetu je naš najpoznatiji i najpriznatiji arheolog. Potkraj života u oporuci piše: Božjom pomoću nastojao sam u svojemu životu vršiti svoje dužnosti prema Bogu, prema svojem staležu, prema svojem hrvatskom narodu i prema znanosti, koju sam idealno prihvatio. Najplodniji njegov posao su iskapanja, zaštita, obrada i objavljivanje starokršćanskih spomenika Salone.

DON LOVRE KATIĆ

Svećenik, povjesničar i književnik. Naša škola ponosno nosi njegovo ime. Rođen je u Solinu, 8. veljače 1887. Školovao se u Splitu i Zadru, gdje je završio bogosloviju. Najprije djeluje kao župnik, a potom u Zagrebu studira hrvatski jezik s književnošću i povijest do 1923. godine kada je diplomirao. Radio je kao profesor na gimnazijama u Sinju, Kninu i Splitu, gdje je od 1933. godine ravnatelj Biskupske klasične gimnazije. Doktorat povijesnih znanosti stekao je radom Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira.

VJEKOSLAV PARAĆ

Slikar rođen u Solinu. Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1926. godine u klasi prof. Ljube Babića. Usavršavao se u Parizu 1929-31. Učio je fresko-slikarstvo na Akademiji u Rimu. Vodio je Galeriju umjetnina u Splitu, te predavao na Akademiji u Zagrebu. Prvo razdoblje Paraćeva slikarstva označuju siguran crtež, blaga stilizacija, zagasita tonska skala i osjećaj za monumentalno.
Dosljedan motivima iz svakidašnjice, u djelima nastalim poslije 1955. godine pokazuje jednostavnost kompozicije, ekspresivnost likova i snagu boje.

10. Solinska pjesma

Grad Solin nema svoju službenu pjesmu, svoju himnu, a u svečanim prigodama u gradu se nerijetko izvodi Podno Klisa. To je, međutim, izmijenjeni napjev Povrh Splita, pjesme čiji je izvorni tekst koncem 19. stoljeća sastavio pučki pjesnik, prosvjetni i kulturni djelatnik Juraj Kapić. Njezin skladatelj do danas nije prepoznat.

Podno Klisa

Podno Klisa, tvrda grada,
solinska je prodolina.
Prije mnogo tu godina
Zvonimir se okrunio.

Tu je Gospa od Otoka,
grob kraljice tu Jelene.
Tu su slavne uspomene
naših starih pradjedova.

Iznad Splita bila grada,
na Marjanu trobojnica.
To j' hrvatska miljenica,
dika ju je pogledat.

S onu stranu sinje more
Kaštelansko ravno polje.
Sedam sela poredano
kano sedam labudov.

Kaštelanke, ranoranke,
ber' te smilje i kovilje
i kitite naše dvore
trobojnicu, barjak naš.

Pjesma posvećena Solinu i mekousnoj pastrvi:

    https://www.youtube.com/watch?v=n1Lm1_uLaq4

"S moga prozora" - slike grada Solina nastale u vrijeme karantene zbog Covida