Križevi krajputaši
Naše su bake uređivale raspela
Prolazeći kroz sela i zaseoke Hrvatskog zagorja, namjernik ne može proći, a da ne primijeti brojna raspela na raškršćima puteva .U prijašnja vremena, dok su se ljudi više kretali pješice, često se pred njima mogla primijetiti grupica težaka u kratkome odmoru i molitvi na putu do njivica ili gorica. Kroz dan, prolaznici bi se samo naklonili Raspetom, a muškarci skidanjem kape u hodu pozdravljali supatnika. Bilo je to mjesto kratkog tjelesnog odmora i duhovne okrepe prije dolaska u svoj dom, gdje su ga očekivala gladna usta brojne dječice. Rapeti se doživljavao kao jedan od mještana pred kojim se nije moglo ništa skriti ni zatajiti, a isto tako nije se moglo od njega otiči neutješen. U zahvalu za primljena dobra nikad se nije dogodilo da je križ ostao zaboravljen i neuređen a pogotovo za neki od blagdana.