Palača Dominis na otoku Rabu (Hrvatska)

Na ulasku s trga sv. Kristofora u Srednju ulicu nalazi se jedna od najljepših rapskih srednjovjekovnih građevina - palača Dominis. Sagrađena je u 15 st. u renesansnom stilu, s nekim karakteristikama kasnogotičkog stila. Prozori nesimetrično postavljeni, ali vrlo lijepo izgrađeni, te lijepi portal s grbom obitelji Dominis, najvrijedniji su dijelovi te palače. Posebnu vrijednost imaju bogato ukrašeni prozori, veliki portal i lijepo dvorište s trijemovima. Ulaz u palaču ukrašen je renesansnim portalom s grbom obitelji. Palača danas ima stambenu te ugostiteljsku funkciju.

 Palača Dominis danas

Palača Dominis koja seže u 15.st., rodno je mjesto velikog znanstvenika i mislioca Markantuna de Dominisa po kome je naša srednja škola dobila ime. Markantun de Dominis bavio se matematikom, fizikom, filozofijom i teologijom. Odlazi u Englesku, gdje mu je u Cambridgeu dodijeljen doktorat teologije čime je postao prvi Hrvat koji je na nekom engleskom sveučilištu dobio tu titulu. U 16. stoljeću pokusima je istraživao disperziju bijele svjetlosti i na taj način tumačio pojavu duge. U djelu Euripus seu de fluxu et reflexu maris sententia (1624.) objašnjava da je uzrok plimi i oseki mora utjecaj Sunca i Mjeseca na morske vode. Početkom 18. stoljeća, Newton u svom djelu Optics (1704.) odaje priznanje Dominisu za objašnjenje duge pomoću dvaju lomova i jednog odbijanja svjetlosti na kapljicama kiše. Kasnije radi svog rada pred inkvizicijom biva osuđen za heretika. Zatočen je te u zatočeništvu umire prirodnom smrću. Inkvizicijskom je odredbom njegov leš izvađen iz lijesa, provučen ulicama Rima, i javno spaljen u Campo di Fiore, te bačen u Tiber skupa sa njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624. godine.

Markantun de Dominis

Pripremio učenik: Nino Pende, 2.g

Slana jezera u Tuzli (BiH) 

Tuzla je jedini grad u Evropi koji ima slana jezera i jedini grad na svijetu čija se slana jezera, kupalište i plaža nalaze u centru grada. Kada se, prije nekoliko miliona godina, Panonsko more povlačilo sa velikog dijela evropskog tla, ispod Tuzle je ostavilo milione tona naslaga kamene soli i slane vode. Zahvaljujući ovom prirodnom bogatstvu,  slana voda je izvučena na površinu i 2003. godine pretvorena u Panonsko jezero I, nakon čega je uslijedila gradnja i ostalih slanih jezera.

To su jezera u kojima se nalazi mineralima bogata slana voda, koja se slanim bunarima crpi ispod zemlje.  Pored užitka u kupanju u vodi, ova voda ima i ljekovita svojstva, pogotovo u liječenju steriliteta, reumatskih i disajnih oboljenja. Salinitet vode odgovara morskoj vodi i iznosi 30-40 gr./l.  i ima izuzetna terapijska svojstva. Unutar kompleksa se nalaze uređeni prostori za zabavu djece i prostor za fitnes. 

NEŠTO MALO O NAŠEM GRADU-ZENICA(BOSNA I HERCEGOVINA)

Zeničko polje, kojim dominira rijeka Bosna, a koje je ograničeno sjevernom Vrandučkom i južnom Lašvanskom sutjeskom, zauzima centralni geografski položaj u Bosni i Hercegovini. Grad Zenica se nalazi u centru ovog polja, neodoljivo asocirajući na dragocjeni epicentar čula vida – zjenicu, po kojoj je, po jednom predanju ovaj grad i dobio ime. Sa svojom prosječnom nadmorskom visinom od oko 350 m, brdovitim masivima i tri rijeke, od kojih je najveća rijeka Bosna, Zenica ima fantastične prirodne odlike za ugodan život njenih stanovnika.

Događaj koji je obilježio ranosrednjovjekovnu historiju Zenice i Bosne i Hercegovine je nesumnjivo bilinopoljska abjuracija bana Kulina. Naime, u vrijeme vladavine utemeljitelja jake i nezavisne bosanske države, bana Kulina (1180. – 1203.) u srednjovjekovnoj Bosni pojavila se vjera koja se povezuje sa sličnim heretičkim (dualističkim) pokretom na istoku Balkanskog poluostrva. Pod pritiskom katoličke crkve, naročito pape i mađarskog kralja, bosanski ban Kulin će, pred papinim poslanikom kardinalom Ioannesom Casamarisom, splitskim nadbiskupom Bernardom i dubrovačkim đakonom Marinom, 8. aprila 1203. godine objaviti Bilinopoljsku izjavu kojom se odriče bogumilskog učenja. Iz vremena vladavine bana Kulina potiče i tzv. ploča velikog sudije Gradiše, pronađena u naselju Podbrežje, a predstavlja prvu značajniju potvrdu postojanja institucije sudstva u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. U kasnom srednjem vijeku imamo i prvo spominjanje Zenice pod ovim imenom u jednom dokumentu Dubrovačke republike od 20. marta 1436. godine, a koja je vezana za provalu turskog vojvode Baraka oko Podvisokog i Zenice. Za ovaj period vezana je legenda o bijegu posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić – Kosače iz Vranduka, kojom prilikom je ona navodno rekla "Osta moja Zenica", što predstavlja još jednu legendu o porijeklu imena grada Zenice. U cilju zadržavanja tek osvojenih zemalja, kojima su prijetili Mađari, Osmanlije su pribjegle mjeri koja je jedinstvena u historiji njihovih zemalja, a to je osnivanje Bosanskog kraljevstva, koje se prostiralo od Lašve na jugu do prostora Jajačke i Srebreničke banovine na sjeveru. Sjedište ove kratkotrajne kraljevine, ukinute 1476. godine, je bilo u Vranduku.

Riječ dvije o glavnom gradu Bosne i Hercegovine

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Obično ga nazivaju „Europskim Jeruzalemom“ jer se sinagoga, džamija, pravoslavna i katolička crkva nalazi na udaljenostiod samo nekoliko metara. 1984.godine sve oči su bile uprte u Sarajevo jer je grad bio domačin Zimskih olimpijskih igara. Podsjetnik na tu nevjerovatni zimu je Olimpijski muzej koji se nalazi preko puta Prve bošnjačke gimanzije. Uzrok Prvog svjetskog rata je atentat na Franca Ferdinanda koji se desio u centru grada 1914.godine.

Naljepši dio grada je Baščaršija. U starom dijelu grada se nalazi mnogo mjesta u kojima se prodaju suveniri i ručno rađeni predmeti. Ovaj dio grada ima odlične restorane gdje možete probati tradicionalnu bosansku hranu poput ćevapa, begove čorbe, bureka i mnogo drugih ukusnih jela. Izgrađen je u vrijeme Osmanske vladavine i vrlo malo se prmijenilo od tada.

Sarajevo je prvi europski grad sa srednjom školom. Osmanlije su izgradile Gazi Husrev.begovu medresu i bibblioteku koja učenici i danas koriste..

Katedrala Presvetog srca Isusova izgrađena je u gotičkom stilu,a Vijećnicu i nacionalnu biblioteku su sagradili Austro-Ugari.

Nedavno je otvoren zabavni park na Trebevići, jednoj od olimpijskih planina koje okružuju Sarajevo. Ostale olimpijske planine su: Bjelašnica, Igman i Jahorina gdje možete skijati ili bordati tokom zimskog perioda ili jednostavno uživati u šetnji na čistom zraku. Do Sunnyland-a možete doći gradskom žičarom.

Mladi ljudi obično najviše vremena provode u jednom od novoizgrađenih trgovačkih centara. U blizini se nalazi i Vilsonovo šetalište gdje ljudi trče, vježbaju, voze bicikl ili samo šetaju uživajući u ljepoti drveća.

Najveći muzej u Sarajevu je Zemaljski muzej. Ispred muzeja se nalaze primjeri najljepših bosanskih stećaka, a možemo se pohvaliti najvećim brojem stećaka u Europi.

Sarajevo je posebno jer ima ostatke svih carstava koji su vladali u prošlosti koji stoje zajedno i grade Sarajevo.

Vijećnica

Zemaljski muzej

Jedna od znamenitosti moga grada/države

Cazin,BiH 

Starodrevne listine kazuju dajejoš 1286.godine njegovo ime upisano u povjest. Istina_, Ijetopisac Ivan Tomašević tvrdi da je pod imenom Horosium ili Hostosach postojao još 405.godine prije naše ere, sto nije historijski dokazano.

Knezovi Babonjici-Blagajski, koji su vladali Ostrošcem_/ nazivali su se i potpisivali, kao knezovi Ostroški.

Više od sedam stoljeća Ostrožac nad Unom imaoje dosta burnihdogađaja i bio najčešće u središtu značajnih zbivanja. Smjenjivali su se i gospodari nad njim   i u njemu. Na jednoj glagoljskoj listini iz 1403.godine koja je kupoprodajni ugovor o kupovini  jedne,“palače" ( kuće) sačuvan je pečat okrugla oblika u čijem središtu je bila kula s ulazom_, pokraj nje osmokraka zvijezda i polumjesec, a oko ovog crteža ispisan je latinski naziv „ s comunitatis Ostrocensis".

Polovinom 16. stoljeća Ostrožac je dobio „krajišku posadu^” ali je Ferhatbeg ovu jaku utvrdu osvojio 1577.godine i držao kratkotrajno pošto je general Kevenhuller osvojio Ostrožac.  Ipak,  od  1579.godine Ostrožac je u posjedu Turaka. Tvrdim gradom Ostrožcem su kao kapetani upravljali, skoro, 300 godina_, članovi porodice Beširević, sve dok kapetanije nisu ukinute(1836).

Obitelj Beširević je, zbog tako duga gospodarenja Ostrošcem, dobila nasljedno pravo na stari grad i utvrdu. Po toj osnovi je Mehmedbeg Beširevic ostrožački grad prodao Lotharu von Berksu koji je u razdoblju od 1896. do 1905. bio načelnik Bihaćkog okruga.

Lothar von Berks je restaurirao stari grad Ostrožac i u njemu  (na južnom dijelu) podigao svoj dvorac u koji se nastanio 1902.godine nakon što je iz doline Une do utvrde Ostrožac načinjen serpentinski pu i most preko Une. Od tadd je Ostrožac za mnogobrojne znatiželjne promatrače bio kao grad iz bajke. Oni koji su ga imali prilike razgledati do početka II svetskog rata ostavili su svjedočanstvo: „Dvorac je raskošno uređen. Odaje su prepune umjetnički izrađenih predmeta. To su saloni za muziciranje i biblioteka sa mnogobrojnim knjigama, umjetničke slike-portreti članova orodice, spavaonice veće i manje, hodnici sa lovačkim trofejima, pokućstvo i namještaj sa duborezima i intarzijom“ i dr.

                                                    Kragujevac, Srbija

Kragujevac se nalazi usrcu Šumadije i u vreme osnivanja Prve kragujevačke gimnazije, 1833. godine, bio je prestoni grad Srbije. Tako je naša Škola, južno od Save, najstarija gimnazija u Srbiji. 
Ove 2018. godine Prva kragujevačka gimnazija ima predstavnika na takmičenju Global Teacher Prize. To je naša koleginica, na koju smo svi vrlo ponosni, a devedesetih godina je bila moja učenica, Katarina Veljković. Pogledajte video, koji govori o njoj, ali i o našem gradu, Kragujevcu.

Kaja nam je izabrana u Top 50, najboljih nastavnika sveta. Navijamo za nju, pregledom upravo ovog videa!

Nešto malo i o mom selu Krajišniku

Stanovništvo Krajišnika doselilo se u Banat iz Bosanske Krajine, sa područja Bosanske Krupe, Drvara, Bihaća, Velike Kladuše I Cazina. Reč je o jednom narodu iste vere, jednoga korena, jednog jezika, čak i izgovora.

Selo se prvi put pominje 1660. godine pod nazivom Šupljaja. Od sredine XVIII veka Šupljaje više nema. Posle mnogo godina, 1922. godine nastaje novo mesto koje isto nosi naziv Šupljaja. Dolaskom kolonista, želeći da ih naziv podseća na na postojbinu, daju mu sadašnje ime Krajišnik.

U selu se već  uveliko radja četvrta generacija od vremena kolonizacije 1945 godine. Tu sad već zive Krajišnici, ali I Krajišničani. Jedna činjenica je ipak zabrinjavajuća. Godine 1945. u selu je bilo nesto vise od 600 kuća. Danas u selu ima 150 kuća više, a stanovništva tri puta manje. Školu je nekad pohadjalo preko 800 djaka, dok ih je danas svega stotinak. Stanovništvo uglavnom odlazi u grad.

U Krajišniku se uvek volela dobra izvorna narodna pesma i ziva narodna igra. Otuda Krajišnicani do dana današnjeg sa ponosom čuvaju zvuke starog zavičaja. Društvo je dobilo ime po narodnom heroju Jandriji Tomiću Ćiću.

Igra i viteško nadmetanje su uvek bili u krvi Krajišnika. Pored fudbala koji je uvek bio sport broj jedna aktuelna je ženska odbojka I karate klub.

Naše selo je do nedavno bilo jedno od najuredjenijih i najprednijih sela u Vojvodini. O tome svedoči i zvanična povelja. Tada smo imali uspešan poljoprivredni kombinat "Grmeč" koji je zapošljavao 250 radnika. Medjutim, nakon privatizacije selo počinje da stagnira. Mladi odlaze u grad, selo ostaje sa sve više praznih kuća.

Lajkovac - Ćirin vremeplov

Godine 1908. uskom lajkovačkom prugom prošao je prvi voz kolubarskim krajem. Dnevni list Pravda tako 8. avgusta 1908. piše o mestu koje se "američkom brzinom" podiže uz prugu: "To je Lajkovac, mesto u kome će se uskoro ukrštati železnička pruga sa aranđelovačkom, a docnije i sa milanovačkom i šabačkom prugom.

Sem toga to mesto leži usred najbogatijeg i najplodnijeg kraja, ne samo u valjevskom već i u obližnjem beogradskom okrugu. Vremenom će se u Lajkovac premestiti veći deo Uba i Lazarevca koji neće moći da održe konkurenciju ovog živog mesta", nadahnuto je pisao novinar. I Lajkovac je zaista bio najveća raskrsnica uskih pruga u bivšoj Jugoslaviji. Rastao je nastanjivanjem železničara sa svih strana, a pre svega iz Hrvatske i Bosne. Osim toga 1941. godine stigao je i jedan broj izbeglica. Železnička stanica je imala ukupno 49 skretnica i 41 kolosek. Sa prugom je u ovaj grad stiglo 25 nacija. Sve dok Ćira nije penzionisan u Lajkovcu je radilo 1500 železničara. U ložionici je bilo čak 50 parnih lokomotiva koje su vukle vozove na sve strane. Prolazile su na svakih 10 minuta. Bunari, vodotoranj, lokomotivska okretnica, kao i ložionička hala od betona s` krovom izgrađeni su pre Prvog svetskog rata. Za potrebe higijene radnika mašinske i saobraćajne službe stanice Lajkovac, 1908. godine, izgrađeno je kupatilo sa tuševima i toplom vodom. Ložionička hala ima osam boksova i koloseka, sa pet jama za čišćenje lokomotiva i pet bunara za napajanje. Prva žena na balkanu koja je vozila voz bila je poreklom Lajkovčanka. Da nije bilo pruge, voza, raskrsnice i železničke stanice, ne bi bilo ni Lajkovca. Svi njegovi žitelji su ili železničari ili potomci železničara: njih uspavljuje pisak lokomotive, a damari im biju u ritmu kloparanja točkova voza. I danas kada kroz Lajkovac prolazi samo pruga normalnog koloseka Beograd-Bar, ložionica, stara okretnica, funkcionišu prilagođene novim uslovima ali i sećaju na prošla vremena.

LAJKOVAC - NEKAD I SAD

Lajkovac.pptx

Smederevo - naš kraj 

Prvo pominjanje Smedereva pod ovim nazivom zabeleženo je u Povelji vizantijskog cara Vasilija II iz 1019.godine, u delu koji govori o Braničevskoj eparhiji Ohridske episkopije. Prvi pisani pomen o Smederevu nalazi se i u Povelji kneza Lazara iz 1381.godine u kojoj se spominje manastir Ravanica i sela i imanja koja poklanja „u Smederevu ljudini Bogosavu s općinom i baštinom“.

Grad Smederevo se nalazi uz pravac rimske granice (Limes) i Carigradskog druma, što je tokom istorije bitno određivalo njegov značaj i ulogu u istorijskim događajima. Kao takvo, ovo mesto ima kontinuitet od praistorije, preko antike i srednjeg veka do današnjih dana. O svim tim vremenima svedoči bogato kulturno nasleđe smederevskog kraja oličeno u više lokaliteta raspoređenih u gradu i oko njega.

Poseban značaj Smederevo dobija početkom petnaestog veka, u doba despota Đurđa Brankovića, kada postaje poslednja prestonica srpske srednjevekovne države i sedište crkvenog i privrednog života. Sagrađena je Smederevska tvrđava, čiji bedemi i danas stoje i svedoče o burnoj prošlosti grada, ali i značaju Smedereva koji već tada premašuje lokalnu i regionalnu dimenziju. Smederevo postaje centar na razmeđi civilizacija, gde se prepliću uticaji istoka i zapada.

Tvrđava je smeštena na desnoj obali Dunava, na ušću reke Jezave.Unutrašnji prostor zauzima 11ha, a šire okruženje danas zalazi u urbane strukture. Građena je po uzoru na Carigradsku tvrđavu, kao fortifikacija za odbranu i predstavlja jednu od najvećih tvrđava u Evropi.

Tokom čitavog 19. i 20.veka, nekad u većoj, nekad u manjoj meri, koristeći svoje potencijale, imalo je svoje mesto u redu najrazvijenijih gradova Srbije.

Naša škola OŠ"Branko Radičević" je udaljena od centra grada oko 3 km, tako da nam šetnja do centra grada, Centra za kuluturu i Tvrđave uvek prija. Učenici idu organizovano u posete pozorištu, bioskopu, posećuju gradske manifestacije koje se odvijaju u tvrđavi i učestvuju u prodaju pravljenih suvenira.

Sremski Karlovci - Četiri lava

Česma ‘Četiri lava’ podignuta je 1799. godine u čast završetka izgradnje prvog gradskog vodovoda. Po predlogu vojnog inženjera Vangera, dovedena je izvorska voda sa Čeratskog brega, cevima od pečene gline. U početku se nalazila nešto bliže zgradi Magistrata, ali je izgradnjom nove gimnazije pomaknuta da bi se oslobodio put prema Stražilovu.
Za ovu česmu vezana je i jedna interesantna priča koju uglavnom stariji Karlovčani kazuju svojim gostima – svako ko pije vodu sa ove česme, jednog dana će se vratiti u Sremske Karlovce i tu će se venčati.

Sveti Donat, Pozdrav Suncu i Morske orgulje u Zadru

Crkva sv. Donata (izvorno Svetoga Trojstva) najvrjedniji je spomenik predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka (9. stoljeće) u Hrvatskoj i simbol grada Zadra, a zbog osebujnog oblika jedna od najznačajnijih takve vrste u Europi. Prema predaji sagradio ju je zadarski biskup sv. Donat u 9. stoljeću, a spominje je u 10. stoljeću u svom glasovitom djelu "O upravljanju državom" bizantski car Konstantin Porfirogenet. Izvorno je bila posvećena Svetom Trojstvu, a imenom Sv. Donata počela se nazivati tek od 15. stoljeća. Crkva ima troja vrata: glavna su postavljena točno nasuprot svetištu, a bočna s njegove lijeve i desne strane. Prvotno zamišljena kao samostojeća zgrada, ova je crkva vjerojatno još prilikom građenja stekla više prigradnji pa je postala sastavni dio episkopalnog građevnog kompleksa uz katedralu Sv. Stošije. Tako je izrađeno predvorje (narteks) kojim se prolazilo prema katedrali. Narteks je zadnji put pregrađen u 18. stoljeću, od kada potječu prozori na prvom katu. Na prvom katu južne strane crkve tri su velika zazidana prozora koji su nekada vodili u prostor prigrađen južnom zidu crkve i koji je srušen u 20. stoljeću.

Pozdrav Suncu, djelo nagrađivanog zadarskog arhitekta Nikole Bašića, nalazi se na zapadnom djelu dijelu rive uz Morske Orgulje.

Pozdrav Suncu sastoji se od tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u razini rive, u obliku kruga promjera 22 metra. Ova jedinstvena urbana instalacija danju upija sunčevu svjetlost , a zalaskom Sunca uključuju se rasvjetni elementi ugrađeni u krug, te proizvode iznimno dojmljivu svjetlosnu igru.

Osim Sunca, na Rivi ponad Morskih orgulja prikazani su i planeti Sunčevog sustava.

U kromirani prsten koji okružuje ploče s fotonaponskim modulima, upisana su imena zadarskih svetaca. Pokraj njihovih imena i datuma blagdana upisana je deklinacija Sunca sjeverno ili južno od ekvatora, visina Sunca u meridijanu na taj datum i trajanje dana na taj blagdan, čime instalacija postaje svojevrsni kalendar.

Pozdrav Suncu postao je turistička atrakcija i jedan od gradskih simbola.
Posjetite ga noću i prepustite se čarobnoj igri svjetlosti uz zvuk Morskih orgulja u pozadini.

Crkva koja podseća na ljubav Vronskog i Ane Karenjine, Aleksinac

U selu Gornji Adrovac kod Aleksinca, na mestu pogibije ruskog pukovnika Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog u srpsko-turskom ratu, nalazi se ruska crkva, koju turisti često obilaze.

Malo je, međutim, poznato da telo Rajevskog – čiji je lik Tolstoj iskoristio za prototip grofa Vronskog u romanu "Ana Karenjina" – počiva u Rusiji, a srce u okolini Aleksinca. Da li crkva može biti sačuvana od zaborava i propadanja proveravao je RTS.

U rusku crkvu u Gornjem Adrovcu su svi turisti dobrodošli. Obnovljena je pre decenije i po na inicijativu tadašnjeg ruskog ambasadora u Srbiji. Protojerej Miomir ovde je službovao 20 godina. Sada je u penziji.

"Crkva oslikava porodičnu crkvu Rajevskih sa njihovog imanja, samo što je mnogo manja, jednokupolna je i pripada kasnovizantijskom stilu", kaže protojerej Miomir Jeftić.

Ruska crkva ili crkva ljubavi, kako je još u narodu poznata, podignuta je ovde u Gornjem Adrovcu 1903. godine. U to vreme sa imanja Rajevskih iz Rusije donete su i zasađene lipe koje cvetaju svakog juna, a koje su svojevrsni svedoci vremena.

Pukovnik Rajevski ratovao je u Srbiji sa 5.000 ruskih dobrovoljaca. Poginuo je 1876. godine nadomak sela u kome danas živi osamdesetak uglavnom starijih ljudi. Do crkve vode brojni putokazi, ali i dotrajao put.

"Ta saobraćajnica je duga 4,6 kilometara, a sama projektna cena je sto miliona dinara bez PDV-a", navodi predsednik opštine Aleksinac Nenad Stanković.

Društvo srpsko-ruskog prijateljstva u Aleksincu planiralo je da u porti crkve postavi spomenik Vronskom i Ani Karenjinoj, ali kažu - para nema.

"Kada su Italijani mogli da od Romea i Julije, koji nisu ni postojali, naprave to što su napravili, da ceo svet ide tamo na poklonjenje, a mi imamo istinutu priču o ljubavi Vronskog i Ane Karenjine, ali to nikako ne možemo da iskoristimo da napravimo dobar turizam i da nam dolaze Rusi. Zamislite da dođe samo jedan odsto Rusa, to bi bio uspeh", ističe Ljubomir Bucek, predsednik Društva "Rajevski-Vronski" iz Aleksinca.

Oni koji ovde dođu u vreme praznika, priželjkuju konak kako bi, kažu, mogli da odmore, kupe suvenire i nauče nešto novo iz srpske istorije.

ZNAMENITOSTI GRADA VISOKO

Dobrodošli u dolinu piramida, grad banova, centar nekadašnje srednjovjekovne Bosne. Dobrodošli u općinu na čijim korijenima je nastala današnja Bosna i Hercegovina. Dobrodošli u Visoko. Visoko je općina u Bosni i Hercegovini čija historija seže toliko u prošlost da bih vam danima mogli pisati o njemu a da vam ne postane dosadno. Predstavit ćemo vam neke od najpoznatijih znamenitosti Visokog.

Stari grad Visoki 

Stari grad Visoki, ispod kojeg arheolog Semir Osmanagić danas traga za najvećim i najstarijih piramidama u svijetu, prvi put se spominje prije 660 godina u službenim spisima. 1. septembra 1355. godine, Stari grad Visoki spomenuo je u povelji ban Tvrtko I. Kotromanić pod nazivom "in castro nosto Visoka vocatum".Bio je poznati srednjovjekovni grad i tvrđava koji je nastao tijekom 14. stoljeća na brdu Visočici. U njegovom podnožju, te ujedno podnožju Visočice se danas nalazi grad Visoko. Prvi put se pod tim imenom spominje 1355. godine u povelji bana Tvrtka, mada je poznato da je grad postojao mnogo ranije. Stari grad Visoki je bio stolno mjesto bosanskih banova, a kasnije i kraljeva.Smješten je na istaknutom mjestu sa izvrsnim pregledom na čitavu okolinu.Iako historijski važan, stari grad Visoki nije bio velikih dimenzija.Danas je Stari grad Visoki nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.Ako se uzme u obzir činjenica da je u Milima (današnji Arnautovići) bilo mjesto održavanja sabora, franjevački samostan, a između 1377. i 1461. godine i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, dokazujemo tvrdnje da je Visočka dolina sa starim gradom Visoki, Podvisokim, Milima i Moštrem bila rano središte Bosanske banovine a kasnije i kraljevstva.Ostaci starog grada su danas zaštićeno područje i nacionalni spomenik BiH.

Bosanska dolina piramida

Brdo Visočicu Osmanagić je nazvao "Piramidom Sunca", te dva obližnja brda "Piramidom Mjeseca" i "Piramidom bosanskog zmaja", nakon što ih je pronašao na satelitskim i zračnim fotografijama područja.Osmanagić je iskopavanjima pronašao kamene blokove i tunele, te su ranija geološka istraživanja također potvrdila ljudsku aktivnost u oblikovanju brda .Uz to, Osmanagić tvrdi kako su na brdu pronađeni tuneli koje interpretira kao ventilacijska okna.Upoređujući različite visine najviših srednjoameričkih i egipatskih piramida, prvo je zaključio da ih je sve izgradio isti narod, a da su bosanske piramide sagrađene posljednje.Visina piramide prelazi 270 metara što znatno nadmašuje visinu Keopsove piramide od 146 metara.Starost piramida i tunela od 30.000 godina zauvijek je promjenila europsku i svjetsku historiju. Fizičari i inžinjeri su izmjerili postojanje Teslinih skalarnih valova na vrhu bosanskih piramida i tako dokazali pravu svrhu piramida kao energetskih mašina.Prelijepi energetski, rekreacijski i prirodni park ‘Ravne 2’, u neposrednoj blizini tunela Ravne, postao je izvanredna atrakcija tokom 2017. U ovoj godini su se dodali novi sadržaji, među kojima su i zatvorena dvorana za predavanja, radionice i workshopove u slučaju kiše.Posjetioci mogu prisustvovati ili organizovati razne aktivnosti ,jogu, meditaciju, koncertime i rekreaciju.Bosanske piramide, naročito tunele koji se nalaze unutar njih, danas posjećuje hiljade turista iz cijelog svijeta, a najveće televizijske i novinske kuće u svijetu do danas su snimile razne dokumentarne emisije o ovom fenomenu, koji bi mogao izmijeniti mnoge poglede na historiju, koji su važili do danas.

Mile

Mile su bile kraljevsko stolno i saborno mjesto Velikog rusaga bosanskog , te krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, u to vrijeme u Milama se nalazio i franjevački samostan.Mile se nalaze u neposrednoj blizini Visokog, u današnjem naselju Arnautovići.U Milama je okrunjen i prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić, i to 1377. godine. Tu su krunjeni i neki kasniji kraljevi. Osim krunidbe, u crkvi u Milama se vršilo i pokapanje bosanskih banova i kraljeva. Osim prvog bosanskog kralja Tvtka I., tu je pokopan i njegov stric ban Stjepan II. Kotromanić. Kraljevska grobnica je prvotno bila crkva, a kada je postala premalena za zajednicu, ali i krunidbeni ceremonijal, pretvorena je u grobnicu, a izgrađena je nova, veća crkva. Slučajnim nizom okolnosti, prvo su vršena iskopavanja 1909.godine kada su otkriveni ostaci crkve i brojni grobovi. U jednom grobu je otkrivena bitna ličnost. Iskopavanja su vršena nestručno i nemarno pa pronađeni materijal nije nikada stručno obrađen niti analiziran. Odložen je u depo Zemaljskog muzeja u Sarajevu gdje ga niko nije dirao pedeset godina, sve dok se slučajno nije otvorila ladica sa nalazima. To je učinjeno 1961. godine i stručnom licu nije bilo teško da pregledom ostataka vezenog platna, raspozna kraljevski grb Bosne. Ustanovljeno je da je pripadao prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću.Ovim otkrićem smisao je dobio jedan, od ranije poznati, historijski izvor u kojem se navodi da je ban Stjepan II Kotromanić 1340. godine u Milama (Arnautovići) sagradio crkvu sa željom da u njoj bude sahranjen. Sasvim je sigurno to ta crkva, mada se tokom iskopavanja nije mogao identifikovati njegov grob, jer su nestručna iskopavanja iz 1909. godine razorila većinu grobova. Kasnije je otkriveno i da je na spomenutom mjestu bila krunidbena crkva bosanskih vladara a tu se održavao i stanak (srednjovjekovni bosanski sabor).Smatra se da je u tim prilikama u manjoj, starijoj crkvi, najvjerovatnije boravila vladarska porodica.

             Mile ostaci                                 Rekonstrukcija crkve u Milama