Razvoj i ustrojstvo školstva u Bedekovčini

            Prema nekim zajedničkim obilježjima, organizirano školstvo u Bedekovčini može se pratiti u tri velika razdoblja – od početaka do kraja I. svjetskog rata, razdoblje međuraća, te razdoblje od završetka II. svjetskog rata do danas.

Prvo razdoblje – od početka od kraja I. svjetskog rata

Prvi pisani službeni dokument o organiziranom školstvu u Bedekovčini je potvrđen pristanak o osnivanju pučke škole u Bedekovčini, s nadnevkom 05.11.1841. Iz spisa narodnog školstva kotar Zlatar vidljivo je da škola nosi ime Komor (nekadašnji naziv za prostor Bedekovčine), te da je trorazredna. Polazilo ju je 87 sposobenjaka (učenika) i 30 opetovenjaka, Osnovala ju je općina, a počela je s radom 1842. godine.

Prvi učitelj i inicijator osnivanja škole bio je župnik Franjo Magdalenić. U početku je u svom stanu podučavao vjeru, čitanje, pisanje i računanje. Godine 1845. škole postaju javne  i obvezne, pa se javljaju i prvi učitelji. Prvi učitelj na prostoru Bedekovčine zvao se Ivan Bauer. Nastava se prvo održavala u stanu župnika Magdalenića, zatim u maloj drvenoj kučici na župnikovu imanju, jedno vrijeme čak i u kući Bedekovića, sve dok 1845. godine nije sagrađena zgrada škole (kod sv. Barbare).

U školu Bedekovčina upisivana su djeca iz naselja Donja i Gornja Bedekovčina (tek od 1961. u potpunosti jedinstveno mjesto), Židovinjak, Kebel, Špičkovina, Dubrava, Kotarice i Križanče.  Do 1865. radilo se samo s početnicom, bez drugih nastavnih sredstava. Djeca su polazila u školu s otprilike 10 godina, iako je propisano bilo sa sedam. U tom prvom razdoblju školstva općenito je prisutna nemarnost roditelja što se tiče polaska u školu, što zbog udaljenosti od škole (nekoliko sati pješke u jednom smjeru), što zbog velikog siromaštva.

Tek u razdoblju učitelja Kvirina  Broza (1878.-1888.) postaje obvezatno pisati školsku spomenicu. Iz nje je vidljivo da u tom razdoblju tek nešto više od polovice polaznika redovito završava školsku godinu. U tom razdoblju (druga polovica 19. st.) u upotrebi su bile sljedeće ocjene: prvi red, drugi red i treći red. Za učenike koji nisu mogli svladati redovnu nastavu, organizirana je nastava nedjeljom – opetovnica. Prosvjetni rad bio je usko povezan s crkvom i mjesnim župnicima, a o učinkovitosti škole brinuli su nadzornici iz Zlatara i Varaždina.

Uz redovne programe trorazredne pučke škole, učenici su podučavani i u obradi zemlje, vinograda, cijepljenju voćki. Od školske godine 1882./83. prvi put su upisani učenici u četvrti razred, njih petero.

Nastava je u ovom razdoblju bila prekidana nekoliko puta, a razlozi su različiti: poljodjelski radovi, velika nevremena, masovne bolesti te nedostatak učitelja. 1893. godine javlja se i peti razred u vidu ženskog ručnog rada te pomaganju u kuhinji i voćnjaku.

Ovo razdoblje obilježeno je izuzetno teškom gospodarskom situacijom i složenim političkim položajem Hrvatske. To je vrijeme pojačane mađarizacije, te velike agrarne krize (kraj 19. stoljeća). Spomenuta kriza posebno je jako pogodila stanovništvo jer se 80% ljudi time bavilo. Zbog toga se u školstvu sve više pozornosti pridaje nastavi iz gospodarstva. Održavaju se razni tečajevi. Osim krize, veliki je problem predstavljao visoki postotak nepismenih na početku 20. stoljeća, te su i zbog toga organizirani brojni tečajevi opismenjavanja. Broj sposobenjaka (djece za školu) raste iz godine u godinu, kao i broj učitelja, međutim i dalje postoji problem prostora. Primjerice, školske godine 1906./07. od 626 sposobenjaka nije primljeno njih 200 zbog nedostatka prostora.

Dana 21.06.1913. godine bedekovčanska škola  postaje član zakladnik Matice Hrvatske. Nakon izbijanja I. svjetskog rata (srpanj 1914.) nastaje kaos u organizaciji redovne nastave. Učitelji su mobilizirani, redovne nastave nema, ne vode se spomenice. Od 06.04.1915. godine  mijenja se ime škole iz Komor u Donja Bedekovčina. Završetkom rata škola počinje s normalnim radom, ali i dalje ima kronični nedostatak prostora. Na to su upozoravani nadležni, koji nisu imali mnogo sluha (u tom vremenu prostor Bedekovčine pripada općini Mače).

Drugo razdoblje – od 1918. do završetka II. svjetskog rata

            Škola je započela s normalnim radom u školskoj godini 1918./19. , ali pod bitno promijenjenim okolnostima. Naime, Hrvatska je postala dio nove, umjetne tvorevine (Država, pa Kraljevina SHS, pa Kraljevina Jugoslavija), koju je karakterizirala multietničnost i multireligioznost. Sve više do izražaja dolazi želja i odlučnost stanovnika Bedekovčine da izađu iz općine Mače, gdje se osjećaju zapostavljeni i marginalizirani. Škola prednjači u tim stremljenjima, pogotovo kada šk. god. 1919./20. nastava počinje s tri mjeseca zakašnjenja jer iz poglavarstva općine Mače nisu bile poduzete sve mjere. Te godine u Bedekovčini počinje raditi učitelj Franjo Plevnik, koji će svojim djelovanjem obilježiti ovo razdoblje povijesti (ne samo školstva) Bedekovčine.

            Zbog kroničnog pomanjkanja prostora, sve više se razmišlja o gradnji i otvaranju druge škole, u Gornjoj Bedekovčini. Iz tog dijela općine školovalo se samo 25% sposobenjaka. Inicijativa je započela 1925. godine, kada se na inzistiranje učitelja Plevnika rade nacrti za buduću školu. No zbog odugovlačenja i protivljenja načelnika općine Mače, dvorzredna škola u Gornjoj Bedekovčini (kod Grgića) predana je na uporabu tek 09.09.1931. godine.

            U ovom razdoblju dolazi do brojnih novina u ustroju školstva. Procese opismenjavanja više ne vode škole, nego su sada to preuzeli studenti, novootvorene knjižnice, sindikati i Hrvatska seljačka stranka. Nastava se u pučkim školama dijeli na tri stupnja, pa se u viši stupanj uvode realni predmeti (prirodopis, geografija i povijest). Učenici višeg stupnja (4. i 5. razred) uče gospodarstvo, a učenice kućanstvo. Velike novosti su i po pitanju ocjenjivanja; od 11.11.1924. uvodi se sustav s ocjenama od 1 do 5.

            Škola u Gornjoj Bedekovčini je adaptirana i dograđena (još dva odjela) 1927. godine. Primopredajom školske zgrade u Gornjoj Bedekovčini 22.09.1931. osnovana je nova školska općina, a prvi su učitelji bili Ante i Štefa Kovačić. U četiri razreda upisano je 222 učenika. Nastavni proces i općenito školski život tekao je uobičajenim tokom; unapređivala se nastava, upisivao sve veći broj djece, mijenjali su se učitelji, osnivala društva, slavili blagdani.

            Dana 03.02.1940. godine desio se nesvakidašnji čin; općina Bedekovčina osamostalila se od općine Mače na način da su se otele zemljišne knjige i općinska dokumentacija o porezu mještana Bedekovčine. Jedan od glavnih aktera tog događaja bio je učitelj Plevnik, a novoosnovana općinska uprava bila je privremeno u prostorijama škole Gornja Bedekovčina.

            Veliko siromaštvo i jake zime smanjili su broj polaznika i na početku II. svjetskog rata. Općenito, o tom razdoblju nema mnogo podataka. Nakon poraza Kraljevine Jugoslavije u „osmodnevnom ratu“, Slavko Kvaternik izdao je proglas o osnutku NDH. Nastava je organizirana i provođena u duhu nove države, a promijenio se i sustav ocjenjivanja: odličan, vrlo dobar i dobar za sposobne te slab, rđavi i neispitani za nesposobne. Škola u Bedekovčini bila je jedna od malobrojnih koje su radile neprekidno tijekom rata. Potkraj rata nastavu u školi Donja Bedekovčina pohađalo je 188, a u školi Gornja Bedekovčina 174 učenika.

Treće razdoblje – od 1946. do danas

            Nakon završetka rata, školstvo se organizira i provodi u duhu komunističke ideologije. Naglašena je svjetovnost škole, a obećano je i besplatno školovanje. Zbog dizanja još jednog kata škole u Gornjoj Bedekovčini, nastava se održavala u tvornici opeka „Zagorka“. Hrvatski je Sabor u rujnu 1946. donio Zakon o obveznome sedmogodišnjem školovanju po novom nastavnom programu.

            Godine 1946. svečano je otvorena dograđena škola u Gornjoj Bedekovčini, a 1951. godine izlazi Zakon o narodnim školama, kojim se uvodi osmi razred, a učitelji postaju društveni radnici koji se biraju javnim natječajima. Škola dobiva naziv „Slavko Mrkoci“ . Počinje se svečano obilježavati primanje učenika u pionire, kao i nošenje štafete. U Bedekovčini je 06.02.1951. godine otvorena mliječna kuhinja u školi, a u Gornjoj Bedekovčini (Malekovcu) je 03.11.1954. otvorena osmogodišnja škola. Nastava je započela u jesen 1955. godine s 290 učenika u 9 odjeljenja. Dvije godine kasnije, 1957. , ukinuti su 5. i 6. razredi u školama u Gornjoj Bedekovčini i Poznanovcu, s ciljem da djeca više razrede upišu u Bedekovčini. Zgrada u Malekovcu dobila je još jedan kat, koji je izgrađen 1963./64. godine. Od tada pa do početka '90.-ih prva četiri razreda učenici idu u staru školu kod Grgića, a više razrede u Malekovec (dolaze i učenici iz PŠ Poznanovec i PŠ Vučak).

            Nastava se održava prema propisanom planu i programu, odvija se u tri zgrade. Školu posjećuju književnici, obilježavaju se važni praznici, a sve je veća prolaznost. Godine 1971. U Bedekovčini djeluje osam odjela razredne nastave i dvanaest odjela predmetne nastave. Učitelji i nastavnici se doškolovavaju, a uvedena je dopunska i dodatna nastava te cjelodnevni boravak.

            Početkom osamdesetih uvedeno je centralno grijanje u školu u Malekovcu, a nastavnici počinju rad sa štićenicama Odgojnog doma. Zbog nezadovoljavajućih materijalno tehničkih uvjeta održavanja nastave, već određeno vrijeme bila je prisutna ideja o dogradnji škole. Dana 20.03.1988. godine održan je referendum među stanovništvom Bedekovčine kojim je odlučeno da se krene u dogradnju postojećeg objekta (dogradilo se 1 942 m2  na postojeća 1 100 m2). Prva faza bila je obnova postojeće zgrade, druga faza dogradnja dodatnih učionica i treća faza izgradnja školske dvorane. U vrijeme dogradnje i adaptacije provođenje nastave bilo je izuzetno otežano.

            Nakon osamostaljenja Hrvatske, godine 1991. izlazi novi Zakon o osnovnoj školi. Škola mijenja ime u OŠ Bedekovčina. Te godine započinje redovna nastava u novoj, dograđenoj školi, a nakon 60 godina prestaje nastava u školi kog Grgića. Počinje i Domovinski rat, te se zbog uzbuna i odlazaka nekih učitelj na bojište nastava u nekoliko navrata prekida. U vrijeme rata škola je organizirala prihvat i distribuciju humanitarne pomoći, te je zbrinula oko 200 izbjeglih.

            S vremenom, nastavni proces se normalizira, učenici se u školu prevoze autobusima. Danas, na kraju 2015. godine, nastava u OŠ Bedekovčini je u potpunosti stručno zastupljena. Nastavu pohađa oko 430 učenika (štićenice se upisuju i tijekom godine), raspoređenih u osam odjela razredne nastave (još četiri u PŠ Poznanovec) te dvanaest odjela predmetne nastave. Ravnatelj škole je Ivan Paradi.