Nakon što smo se upoznali s projektom i odlučili sudjelovati, podijelili smo se u parove, prisjetili se što bi dobar plakat trebao sadržavati te izradili plakate koristeći se flomasterima i papirnatim mozaikom. Evo što smo napravili:
Kako bi naučili što više o jabukama učiteljica nas je vodila kod najvećeg hrvatskog proizvođača jabuka - u voćnjak Obreška. Više o tome možete vidjeti na podstranici o tome, ovdje: https://twinspace.etwinning.net/192365/pages/page/1877084
Dan jabuka započeli smo pričom nepoznatog autora, Mala usamljena zvijezda. Priča ide ovako:
Jednom davno noćno nebo je bilo jako tamno. Nije bilo zvijezda … osim jedne … vrlo male zvijezde. Mala zvijezda bila je sasvim sama i osjećala se jako usamljeno tamo na nebu. Jednoga je dana ta mala usamljena zvijezda otišla posjetiti vrlo mudroga i vrlo, vrlo staroga čovjeka koji je živio na Zemlji, na vrhu visoke planine. Mala usamljena zvijezda pitala je starca može li joj pomoći. Budući da je starac volio malu zvijezdu i budući da je bio vrlo mudar, obećao joj je da će napraviti dvije stvari:
Prvo, posegnuo je rukom iza sebe i izvukao prekrasnu, sjajnu, crnu torbu. Otvorio ju je, posegnuo u nju i izvadio pregršt sjajnih, svjetlucavih zvijezda. Jednim zamahom ruke bacio ih je u visinu i cijelo nebo ispunilo se tisućama zvijezda.
„Evo!” rekao je starac. ,,Sada više nisi sama. Imaš tisuće zvjezdica koje ti mogu biti prijatelji. Ali budući da si bila tako jako usamljena, napravit ću za tebe još nešto. Stavit ću tebe na jedno jako posebno mjesto na Zemlji.” Pucnuo je prstima i napravio što je obećao.
Kamo je čovjek stavio malu usamljenu zvijezdu?
Imali smo razne ideje gdje bi mogla biti pa smo mislili da ju je stavio u sladoled, čokoladu, na sunce, u srce, u gnijezdo, u ružu, u more....
Razgovarali smo o priči i zaključili da je to bajka. Nabrojali smo likove te stvarne i nestvarne događaje.
Na kraju nam je učiteljica pokazala da ju je mudar čovjek stavio u jabuku.
Iako svaka jabuka ima zvijezdu, svaka ima različit broj koštica. Koliko ima koja otkrivali smo uz zadatke na ovom listiću:
rimski brojevi.docx
Mislili smo da će nam biti teško računati s rimskim brojevima, ali nakon treće jabuke, ostale smo izračunali za čas.
Naš sljedeći zadatak bio je napisati naše asocijacije na riječ jabuka.
Evo čega smo se sve sjetili:
Nakon razgovora o svemu čega smo se sjetili, razmislili smo kako najviše volimo jesti jabuke te to i pokazali. Izradili smo stupičasti dijagram i vrlo brzo i lako otkrili da najviše učenika voli kolače od jabuka, a najmanje džem. Saznali smo da više nas voli sok od jabuka nego kompot, a ako nema kolača od jabuka onda najviše volimo jabuke baš onakve kave jesu, bez ikakvih dodataka.
Iako nam je kompot tek na četvrtom mjestu, odlučili smo ga skuhati. Svaki učenik trebao je donijeti jedan komad voća u školu. Sve što smo donijeli smo očistili, narezali i ubacili u lonac. To nam nije baš bilo lako, ali je bilo zabavno. Jako smo se trudili i međusobno si pomagali pa smo uspjeli.
Kako bi nam kompot bio ukusniji dodali smo mu smeđeg šećera (jer je zdraviji, a med nije dobro kuhati), vanilin šećera i cimeta. Sve smo dobro promiješali te odnijeli u kuhinju na kuhanje.
Dok smo čekali da se kompot skuha, nas su čekali razni zadatci. Prvo smo se prisjetili što smo od voća donijeli i narezali te smo procijenili kojeg voća ima najviše. Zatim smo napravili dijagram na kojem je svatko označio koje voće (i koliko) je donio. Jedan pogled na gotov dijagram bio nam je dovoljan da zaključimo kako u našem kompotu, baš kao što smo i pretpostavljali, ima najviše jabuka. Kako bi bili potpuno sigurni, sve smo i prebrojali te se iznenadili da ima više limuna i šljiva od onog što smo pretpostavljali.
Na red je došao zadatak koji nam se danas najviše svidio. Podijelili smo se u 4 grupe. Svaka grupa dobila je 13 drvenih kvadara, 6 kartonskih kvadrata i 1 jabuku. Zadatak je bio u 6 minuta zajednički složiti najviši mogući toranj s jabukom na vrhu.
Svi smo željeli pobijediti te čim je počelo odbrojavanje vremena, krenuli smo s radom brzo, nepromišljeno i sebično. Nije nam trebalo puno da shvatimo da tako nastaje mali i klimavi toranj. Zato smo počeli razmišljati, predlagati rješenja, surađivati...
Slagali smo, preslagivali, pokušavali, odustajali i ponovo počinjali. Taman po isteku vremena i tornjevi su bili spremni.
Kako bi odredili pobjednika, morali smo izmjeriti njihove visine. Koristili smo drveni metar i mjerili u centimetrima.
Pažljivim mjerenjem dobili smo ove rezultate:
Iako smo svi željeli pobijediti, zanimljivo nam je bilo kako je svaka grupa napravila različit toranj, ali svi su bili skoro iste visine.
Taman dok smo završili mjerenje i pljeskom nagradili svoj trud, kuharica nam je donijela kompot. Željeli smo ga što prije probati pa ga je učiteljica brzo stavila u zdjelice. Neki ne vole kompote, ali su ovaj željeli probati. Nekima se nije nikako svidio, nekima je bio bolji hladan, nekima je bio svakako dobar, ali svi smo bili jako ponosni što smo ga napravili.
Dok smo čekali da nam se kompot malo slegne prisjetili smo se brojeva do 100. Brojali smo od 0 do 100 po 10, po 1, po 5 i po 2, a zatim smo riješili ovaj listić:
oboji kako je zadano.docx
Došlo je vrijeme za malo kretanja. To smo napravili igrajući igru "voćna salata". Igra se ovako: svaki učenik dobije naziv nekog voća (bili smo jabuka, kruška, banana i šljiva) i sjednemo u krug. Kad učiteljica kaže naziv nekog voća, svi učenici koji nose taj naziv trebaju ustati i naći novo mjesto. Na znak "voćna salata" svi učenici trebaju zamijeniti svoje mjesto.
Bilo je zabavno, brzo, glasno, zanimljivo...baš onako kako u igri treba biti.
Nakon igre, dobili smo zadatak podijeliti se u 8 skupina. Svaka skupina dobila je tablet i zadatak. Trebali smo na internetu pronaći poslovice o jabukama, odabrati jednu te objasniti njezino značenje. Zatim smo na stranici https://wordwall.net trebali pronaći igru (i odigrati je) o Danu jabuka.
Za kraj dana trebali smo napraviti plakat o Danu jabuka. Ponovili smo što je to plakat i što sve treba sadržavati. Dogovorili smo se da ćemo ga napraviti tako da napravimo veliku jabuku koju ćemo ispuniti kolaž papirom uvijenim tehnikom quilling poznatom i kao papirni filigran. To je tehnika motanja trakica od papira u spirale i slaganje tih spirala u razne oblike. Osim toga, na plakat ćemo zapisati naslov te rečenice o jabukama. Prvo smo narezali trakice, zatim smo motali te trakice u spirale i onda ih lijepili na plakat.
Za ovaj rad trebalo nam je puno vremena, upornosti i strpljenja. Kako ga nismo uspjeli dovršiti u jednom danu dogovorili smo se da ćemo svaki dan odvojiti nešto vremena i raditi pomalo. Bili smo jako motivirani dovršiti ga pa smo vrijedno i marljivo svaki slobodan tren radili i nakon tri dana plakat i završili.
